Djevojčice Ivanića 2000.g. treći put su za redom prvakinje Hrvatske. Kad su 2012. g. prvi put bile prve trener je bio Javor Leš i rekao im je otprilike ovako: "Sad uživajte u ovome, tko zna kad ćete opet". Tko bi rekao da će tri godine biti premalo većim i jačim klubovima da prestignu Ivanić. Pokazalo se na završnici da je zapravo jedino Podravka uz Ivanić podosta ispred ostalih. Uz izuzetnu nadarenost curica ogromnu zaslugu za to ima trener Goran Bobić kroz čiji rad se prožimaju rukometno znanje i istančan pedagoški pristup svima djevojčicama zajedno i svakoj posebno, a sve to na osnovama zdravog odgoja koje igračice donose od svoga doma. Teško je ostati objektivan kad si navijač, ali uvjeren sam da je sport poseban fenomen ljudskog društva koji razvija ono najbolje u mladom čovjeku. Zbog toga svaki sportaš, svaki trener, svaki sportski radnik (ne "djelatnik") obogaćuje naše društvo i zato čestitam svima koji sebe nadopunjuju kroz sport.
Naravno, mi se natječemo u rukometu i treba čestitati najboljima, Ivaniću, Podravci, Splitu i svim klubovima koji su stigli na završnicu i koji su uspjeli iscijediti svoje blagajne, a mnogi i blagajne roditelja da bi došli u Poreč.
Djevojčicama i treneru Ivanića još jednom čestitke, kapa do poda i puno sreće na turniru u Pragu predstojeći vikend.

Svim forumašima i rukometašicama i rukometašima sretan Usrks!  

Čestitke Ivaniću, koji je dokazao svima da je najbolja ekipa u ovom uzrastu. Osvojiti titulu državnih prvakinja je veliki uspjeh, ali tri godine za redom – gotovo nemoguće. Ali Ivanić je pokazao da je i to moguće.

Čestitke i Splitu 2010, koji je sve iznenadio. Vjerojatno i sebe. Težak poraz od Podravke na startu nije ih slomio. Pobjedom s golom razlike nad Lokomotivom i neriješenim rezultatom s Rudarom, jedva su prošli grupu. U četvrtfinalu pobjeda nad Garešnicom, opet s golom razlike. Neki će reći da su imali sreće – ali sreću treba zaslužiti.