Ogledalo kluba, seniorska momčad, za sad uglavnom vozi po „redu vožnje“, no pojavljuju se i prvi signali nezadovoljstva, prvenstveno navijača koji labinskim rukometašima zamjeraju dosta indolentan odnos u igri, posebno na gostovanjima.
O svemu pomalo porazgovarali smo s jedinim preostalim iz Rudarovih premijer-ligaških dana i čovjekom koji je prošao nekoliko klubova pa može mjerodavno ocijenit trenutno stanje.
Iako krajnje diplomatičan, u nekim situacijama i „zakopčan do grla“ Endi Petrić je jasno ukazao ne neke evidentne probleme u klubu.
Da li si i u kojoj mjeri zadovoljan dosadašnjim učinkom Mladog rudar u I HMRL?
Nisam u potpunosti ali mogu reći da sam dosta zadovoljan. Otprilike smo napravili sve u skladu s moji očekivanjima. Kad bih ocjenjivao ovaj segment, od 1 do 5, za sad je ocjena 4.
Koliko si zadovoljan svojim igrama u prva 4 kola?
Uvijek se može bolje, no treba razumjeti da je rukomet kolektivni sport i da svaki pojedinac jako puno ovisi o ostatku momčadi. Držim da ima prostora za napredak, ali nisam pretjerano zabrinut, kako prvenstvo bude odmicalo sve više će dolaziti do izražaja kolektiv, a u njemu i moje individualno iskustvo i vratarske sposobnosti.
Što je uzrok simptoma „domaćinska momčad“, doma pobjeđujete vani gubite s velikom razlikom?
Ovo je jako mlada momčad, ne mislim po godinama već po prvoligaškom iskustvu. Do jučer su odgovornost u rukama držali: Datos, Černjul, Zupičić, Pejić, Stojsavljević, a velika većina sadašnjih prvotimaca bila u sporednim ulogama.
Sad su odjedanput došli u situaciju da je sva odgovornost na njima, a za tako nešto treba vremena i rutine koja se stječe kroz veći broj utakmica.
Koji igrači, po tebi, daju maksimum, a koji bi mogli puno više?
Teško mi je odgovoriti na ovo pitanje jer ne mogu još procijeniti što je čiji maksimu. Čini mi se da je Erstić do sad dao najviše, također me zadovoljio i Banović.
Osmić igra sve bolje i bolje i sad je očito kako je uzrok njegovih nešto lošijih igara na početku ležao u neredovitim treninzima s momčadi uslijed radnih obveza. Griparić je dvije utakmice odigra dobro, a dvije bio ozlijeđen. Slična situacija je i sa Perškom koji također dugo viče ozljede.
Da li si zadovoljan nivoom klupske organizacije. Usporedi to s Umagom i Buzetom gdje si bio prije povratka u Mladog rudar?
Ima dojam da je Patrik Franković pomalo usamljen. Žao mi je zbog toga, no vjerujem da će klub vrlo pronaći adekvatne zamjene za pojedince koji su se pomalo udaljili, iz razno raznih razloga.
Kad se to uspoređuje s ostalim klubovima u Istri mogu reći da je u svim, manje-više, ista situacija. Istina je da su Buzet i Umag bili oslonjeni na nekoliko pojedinaca dok je u Mladom rudar, po meni, previše toga „na plećima“ jednog čovjeka.
Kako gledaš na perspektivu muškog rukometa u Labinu?
Najkraće rečeno: talentirane djece ima ali nema trenera. Što će se iz toga izroditi teško je procijeniti.
Koje bi korake trebalo poduzeti da se situacija dodatno popravi?
Trebalo bi naći još 3-4 čovjeka za upravu koji bi rasteretili predsjednika Frankovića. Jednako važnim mi se čini osnaženje i školovanje trenerskog kadra te pojačan rad u nižim uzrastima.