Dosta žučna polemika potaknutu na jednom rukometnom forumu nakon poraza u Labinu, barem se tako čini, od strane jednog rukometaša Medvešćaka, koji je svojim nickom „moderno krilo“ jasno ukazao i o kome se radi novi je dokaz kako moderni sportaši, pa i krila, sve teže i teže podnose poraze; a u želji da prikriju prave razloge, vrlo često traže uzroke za njih tamo gdje oni nisu.
Tako su našem „modernom krilu“ za poraz u Labinu, pored ostalog krivi radijatori oko terena, suci koji su biciklom iz obližnjeg sela mogli doći na utakmicu, „ubojice“ u domaćim redovima, pa čak, vjerovali ili ne, u manjoj mjeri i vratar Petrić koji je, kako junak naše priče ustvrdi, jedini normalan u labinskoj momčadi.
Labinska dvorana jest jadna i oronula, jedno od najbjednijih zadnja u Hrvatskoj. Istina je da se Labinjani moraju sramiti svakog njenog kutka ali je istina i to da je za ovakvo stanje prvenstveni krivac njen vlasnik, Ministarstvo prosvjete i sporta koje je, dokazano, sklonije ulagati u velegradske nego u seoske škole.
No, i u takvim okolnostima u njoj su ponikli rukometni reprezentativci i reprezentativke, a pored ostalog u njoj su igrala i velika svjetska krila, počevši od Ćavara, Jelčića i Šprema na jednoj - do Smajilagića, Džombe i Zrnića na drugoj strani.
Igrali su u labinskoj dvorani i proslavljeni „Medvjedi“ Tomica Farkaš i Bruno Dobranić, pa čak, kojeg li čuda, i pobjeđivali. Nakon istupa „modrenog krila“ opravdano se zapitati, kako im je to pošlo za rukom? Zaključak je samo jedan: Nisu to bila moderna već prava krila, kojima nije smetala virtualna opasanost i koji su umjesto radijatora na suprotnoj strni u pravilu pogađali mrežu.
A što tek reći na opasku o sucima koji su, po našem junaku, mogli biciklom na utakmicu. Kad u Dugom Selu sude suci iz Zagreba, ili čak sami Zagrepčani u Zagrebu to je izgleda normalno. A kad iz sto kilometara udaljenog Umaga sude u Labinu onda je to presedan nad presedanima.
Informacije radi bliže 100 kilometara od Zagreba su: Varaždin, Čakovec, Sisak, Kutina, Karlovac……, pa eto razloga za sumnji svaki put kad netko iz tih gradova bude sudio Medvešćaku u Zagrebu.
Jedino u čemu je „moderno krilo“ u pravu jest činjenica da je utakmica obilovala udaranjem suparnika, odguravanjem, povlačenjima za dres. Kako stara kineska poslovica kaže da slika govori tisuću riječi na ovom poglavlju nećemo trošiti „tintu“ već upućujemo u foto-galeriju uz ovaj tekst.
Nakon svega vjerojatno će i „moderno krilo“ shvatiti da je jedan od uzroka subotnjeg poraza Medvešćaka u Labinu ipak nisu bili radijatori i suci, ponajmanje grub domaćin već on i njegovi suigrači, moderni rukometaši.
No glavni razlozi su ipak bili srčanost domaće momčad, u kojoj se od prve do zadnje minute znalo tko što radi, maestrali trener Datos koji je u svakom pogledu taktički nadmudrio svog kolegu na suprotnoj strani te ono o čemu Medvjedi mogu samo sanjati, frenetična podrška s tribina.
A o tome da su Labinjani sasvim druga momčad na gostovanjima dovoljno govori činjenica da su se sa zadnjih 5 gostovanja sa 3 vratili neporaženi.
Murvica arena 
