Remzo ZALIHIĆ

Odavno se, kao sinoć za prezentacije RU Mladi rudar - oko nepravde u režiji HRS-a, u Velikoj vijećnica Grada Labina nije tražila stolica više. Maestralu prezentaciju, potkrijepljenu dokumentima i činjenicama s utakmice, putem vide-zida, održao je predsjednik kluba Patrik Franković.

No, 100-injak nazočnih, ni nakon predsjednikovog šezdeset minutnog ekspozea, nije bilo niša pametnije nego za dolaska u gradsku palaču. Prezentacija je još jednom, samo ovaj put neoborivo činjenično, potvrdila da je Vargina odluka u potpunosti neutemeljena, kako po pravdi tako i po pravu.

No, trošiti novinarsku tintu na Vargine propuste je veliki luksuz, baš kao što je još veći luksuz bio trošiti energiju na događaj koji je objektivno već formalno ali i suštinski aorist.

Zbog toga, uz svu krivnju HRS-a, mora se konstatirati kako je za postojeću situaciju u značajnoj mjeri kriva i uprava kluba koja je naivno vjerovala u pravično okončanje cijelog slučaja, što je u ostalom priznao i sam Franković neodoljivo podsjećajući na časnu sestru koja je iz znatiželje ušla u kupleraj, tamo izgubila nevinost, a onda u čudu sama sebe pitala: „Zašto mene?“

Hrvatskom rukometnom savezu je ovaj slučaj došao kao „kec na desetku“. U Rudarskoj su krivi jer su odmah, ili barem nakon Vargine sramotne odluke,  morali znati da će ispasti žrtveni „jarci“ jer je aktualni ministar Jovanović veliki intimus moćnika iz Metalčeve, a ovo je bila idealna prigoda da mu isti skrenu još malo vode na mlin u njegovom ratu, kako je sam to označio, s mafijom iz HNS-a.

Sve u svemu družina iz Rudarske je, u ova gotovo dva mjeseca, načinila tri velike greške - i to sve veću od veće, a na pravi način su reagirali tek sinoć, kad više nije postojao bilo kakav način da se njihov gnjev i očaj formalizira u obliku neke razumne odluke koja odgovara stvarnom stanju i dešavanjima na utakmici protiv Moslavine.

PRVA VELIKA GREŠKA: KRIVI AUDITORIJ

Kao što smo već naveli 100-inja sinoć nazočnih je tako i tako bilo svjesno svega što se dešavalo na spornoj utakmici, jer je najveći dio njih bio u dvorani na utakmici protiv Moslavine. Zbog toga ovu prezentaciju nije trebalo raditi za sinoćnji auditorij već za veliku većinu medija i institucija na državnoj razini koji su naivno nasjeli na HRS-ovu jeftinu populističku propagandu u vidu „friziranog“ video zapisa utakmice, putem kojeg je prst krivce u potpunost okrenut na labinsku stranu.

DRUGA JOŠ VEĆA GREŠKA: KRIVO MJESTO

Ako su željeli amortizirati medijsku štetu koju su im, s ciljem stjecanja legitimiteta za sramotno nepravedno izrečene odluke o kaznama, uz vješto režiranu medijsku pompu, učinili odgovorni iz ureda HRS-a i oni su trebali uzvratiti svojom istinom na istom mjestu, istom auditoriju, a ne (onom) u labinskoj vijećnici.

TREĆA NAJVEĆA GREŠKA: KRIVO  VRIJEME

Franković i društvo su najveću pogrešku načinili u „timingu“ ovog mitinga. Ako su željeli da, ponovno ponavljamo i naglašavamo maestralna, prezentacija bude učinkovita u pogledu vraćanja nepravedno oduzetih bodova i izrečenih kazni morali su s ovim činjenicama u javnost i na gore navedenom mjestu izaći najkasnije par dana nakon Vargine odluke.