Pozdrav svima,
Zagorica - Varaždin 2 pobjeda domaćina (34-28 konačni rezultat ako se ne varam)
Sam rezultat pada u drugi plan, prvi plan definitivno pripada Varaždinovom treneru, konkretno načinu na koji je dotični vodio utakmicu. Već od samog zagrijavanja vidjelo se da čovjek nije ni 50% u utakmici. Dok se njegova ekipa pripremala za susret, on si je lagano igrao košaricu kraj terena, dobrim dijelom leđima okrenut njima...
Nakon svega nekoliko minuta susreta igrač Zagorice dosta žestoko/nespretno ulazi u jednog od najboljih pojedinaca njegove ekipe (desno krilo Budinski) na što je trener jedva trepnuo... Vjerujem da bi i ljudi koji primaju intravenozne infuzije željeza imale bitno žešću reakciju na ovakav potez protivničkog igrača...
Nadalje, ne znam zašto je dotični toliko privržen obrani 5-1 s izuzetno dubokim izlascima prednjeg igrača. Bilo je evidentno od samog starta da ta obrana nikako ne funkcionira, ali varaždinski strateg joj je svejedno vjerovao dobrih 50-ak minuta, možda i koju više. Domaćini su kontra takve obrane uspjeli kreirati minimalno 20 zicera, većinu iskoristili i ugazili put ka pobjedi. Ne znam doista je li svemoćni strateg mislio da mu na prednjem igra Luc Abalo pa da može pokriti toliki prostor ili je možda i njemu trebala kakva intravenozna infuzija... Btw. onih par preostalih minuta mu je ekipa tijekom 1. poluvremena igrala 6-0 i, gle čuda, natjerala Zagoricu na nekoliko vrlo isforsiranih vanjskih šuteva.
I unatoč svim manjkavostima prikazanim od varaždinske struke tijekom prvih 30 minuta utakmice, njihova je ekipa svejedno imala prednost od 15:14. Ali početak 2. poluvremena donio je biser kakvog se nije moglo ispraviti do kraja susreta. Varaždinski strateg odlučuje poslati mlađe igrače na teren, ako se ne varam svi su generacija 02/03.
Ta kvazitaktička zamisao izdržala mu je nepunih 10 minuta u kojima je Zagorica postigla 9 pogodaka, uspostavila rezultatsku kontrolu, ali je također imala i momentum na svojoj strani. Zahvaljujući tom biseru i nastavku igranja već spomenute 5-1 obrane, domaćin bez većih problema uspijeva sačuvati svoju prednost i uzeti dva boda.
Kakvu je poruku sam trener ostavio varaždinskoj djeci? To vjerojatno samo on zna. Pri aktivnom rezultatu olako postaviti igrače s klupe i de facto predati utakmicu je izuzetno degutantan potez čovjeka koji bi trebao, između ostalog, djelovati i kao pedagog u ekipi kojoj je prosjek godina cca. 16,5-17.
Ovako je samo ostavio dojam nekakvog trenerskog otpatka socijalističkih pogleda na sport, dojam trenera koji baš i ne brine previše o rezultatu svoje ekipe te osobe koja niti sama ne vjeruje da ijedan od njegovih igrača može imati korektnu rukometnu karijeru. A realno na današnjem je rosteru imao barem 2-3 pojedinca koji bi uz kvalitetnu struku i motivirajuću radnu okolinu bez ikakvih problema mogli igrati vrlo korektan rukomet na europskim standardima.
Najiskrenije se nadam da ćemo ovakvih i sličnih pojedinaca u rukometu imati što manje kako će godine odmicati, jer ovoliko letargični, flegmatični i anemični ljudi su sposobni svojom (ne)brigom o ekipi praktički uništiti jednu cijelu generaciju u svega nekoliko mjeseci.
Sportski pozdrav!