Rukometaši Mornara iz Dramlja, najmanjeg mjesta u drugoligaškoj konkurenciji imali su kratkotrajnu vikend stanku u trenažnom procesu.

Braća Čupići, Nikola (trener) i Tomislav (igrač), skočili su do Poljske kako bi ispratili završnicu EP i nastup naših rukometaša, te učinak brata Ivana.

Mornar u osjetno redizajniranom, mnogo ozbiljnijem izdanju isčekuje nastavak prvenstva. Krajem jesenskog dijela klubu su pristupili Nenad Sladić i Filip Feranda (Matulji 2001), te Filip Vodopić (Vinodol).

U zimskoj stanci Mornaru se je priključio i Zoran Mudrić, također igrač Matulja 2001. Iako je i u jesenskom dijelu prvenstva momčad trenera Nikole Čupića odigrala niz dojmljivih utakmica sa jakim protivnicima, u posljednja dva kola jesenskog dijela prvenstva bilo je vidljivo da su novi igrači prava pojačanja.

- Odaziv treninzima je vrlo dobar s obzirom na činjenicu da svi dečki rade. Zbog zauzetosti dvorane maškaranim zabavama, koristili smo dvoranu u njenom smanjenom obimu, ali smo dosta toga napravili. Odigrali smo dvije pripremne utakmice u Senju, koji su nas rado ugostili. U petak idemo u Zagreb, gdje ćemo igrati još jedan susret sa mladim sastavom PPD Zagreb, koji igra u našoj ligi. Dolazak novih igrača pojačao je i u potpunosti popunio roster, upravo na deficitarnim igračkim mjestima, kaže trener Nikola Čupić.

Nije Mornar doživio promjene samo na igračkom planu. Primjetan je veliki iskorak u organizacijskom smislu. Prepoznali su to i sponzori, bivši, ali i neki novi, što je velika stvar u sadašnjem trenutku sporta. Momčad je dobila novu sportsku opremu, trenerke, torbe...

Iako Dramalj ima u područnoj školi samo dvadesetak učenika, odlično je krenula i momčad u Prve HKRL za dječake (2002. godište), koju vodi klupska legenda Ivica Žirovec, apsolvent na Kineziološkom fakultetu - smjer rukomet, a inače diplomirani inžinjer elektrotehnike.

Poučeni nekim primjerima iz nedavne prošlosti crikveničkog rukometa, u klubu ističu da žele stabilan klub bez repova, a na dobrom su putu da to i ostvare.

Rukometni klub Matulji 2001 doživio je u samo nekoliko godina veliki uspon sa vlastitim igračima da nakon ulaska u novu dvoranu uslijedio pad kojemu se ne vidi kraj.

Klub je nakon duge rukometne tradicije osamdesetih godina prošloga stoljeća prestao aktivnošću. Nova inicijativa i plamen entuzijazma pokrenuo je klub, koji je svojim rezultatima u mlađim uzrasnim kategorijama počeo skretati pažnju na sebe.

Selekcionirala se je nova, potentna momčad, koja je prošla sve uzrasne stupnjeve natjecanja, a 2007. godine stariji kadeti i poneki junior postali su nosioci seniorske momčadi koju je Goran Stašek vodio od prvoga dana.

Mladi trener uhvatio se je Sizifovskog posla, zasukao rukave i stručnošću i velikim entuzijazmom, pod vrlo teškim uvjetima, uveo Matulje u Treću ligu. Uzlet je bio vrtoglav, prolazili su se stupnjevi natjecanja. Druga liga, Prva liga, samo tri kola do kraja prvenstva smiješila se je i Premier liga.

Po modelu Istraturista iz Umaga bila je prisutna samo uzlazna strana napretka. Nedostajala je samo kruna - Premier liga. Potencijal je bio ogroman, a rukometni koraci počeli su biti veliki - dvokoraci, trokoraci, skokovi...

Sve se radilo na otvorenim, asfaltom prekrivenim terenima, ponekad u maloj dvoranici OŠ Bršca. Utakmice su se odigravale svake subote u drugim dvoranama. Trsat, Kozala, Zamet, Opatija, Kantrida, Kostrena...

A onda se je pojavio virus, nastao je šum na vezama u svlačionicama i trener Stašek se povukao. Momčad je preuzeo trener i vratar Davor Brajnović, ali Matulje je već zahvatio slobodan pad. Istina stigla je dvorana, ali je nestalo kohezije. Dečki su se razbježali, a danas igraju u svim stupnjevima natjecanja, od Premier lige do uglednih klubova Europe, reprezentacije...

U ovoj polusezoni klub je napustio i Davor Brajnović, koji je sada vratar u Mladom rudaru u Labinu. Od nekada brojnih mladih igrača (150), sada ih je ostalo dvadesetak. Klub se našao u više nego ozbiljnoj situaciji. Pred skorim gašenjem ako se u međuvremenu ne pojavi „Deux ex machina“, ali i taj je ostao još tamo u Rimskom carstvu...

Svečani doček reprezentativca Krešimira Kozine nakon EP na trenutak je podsjetio na ne tako davnu prošlost kluba. Treba poći samo 4-5 godina unazad i sastaviti Dream Team igrača koji su igrali u ovom klubu, a danas su važne karike velikih klubova.

Ima ih i više nego što može stati u zapisnik.
Vratari: Dino Slavić (Zamet), Moreno Car (Poreč), Davor Brajnović (Mladi rudar), Sanjin Lamza (Trsat).
Lijeva krila: Antonio Jelušić (Buzet), Mario Ratkajec (Mladi rudar).
Lijevi vajski: Petar Jelušić (Zamet), Nenas Sladić (Mornar).
Srednji vanjski: Bruno Kozina (Schaffhausen), Raul Valković (Zamet).
Desni vanjski: Dino Bačić (Trsat).
Desna krila: Jurica Filipović (Buzet), Filip Feranda (Mornar).
Kružni napadači: Krešimir Kozina (Flensburg), Zoran Mudrić (Mornar), Mateo Milih (Kozala), Patrik Čuturić (Trsat).
Trener: Goran Stašek (Trsat).

Ne treba zaboraviti da su i dva velika rukometna bisera regije, Halil Jaganjac prvi strijelac Prve HRL (1998.) koji igra u Kozali, te Patrik Martinović (2000.), koji igra u kadetima Zameta, krenuli iz matuljskog rukometnog inkubatora. Momčad dostojna gornjeg dijela Premier lige....

Kratki i brzi put od malog rukometa do zvijezda pretvorio se u zvjezdanu prašinu...