Arena je dobra ekipa ali ih ima malo...igraju Hrvatsku ligu za ml.kadetkinje gdje suk jako loše a nakon toga nemaju podmladka...da bi se igrala 1.liga mora se igrat još jedna seniorska (3HRL) , moraju se takmičit u Hrvatskoj kadetkoj ligi pa još jednoj Hrvatskoj dali mlađe kadetskoj ili za djevojčice....sve to povlači i županijska prvenstva....svaki klub koji želi igrati 1.ligu mora imat dobar omladinski pogon jer inače ništa...raspadne se ko kula od karata a i znamo da je novaca sve manje i igračice se ne mogu kupovati. Ista stvar je i sa Senjom koji ima dvije iskusne igračice i isto 2.ligu igraju sa 8-9 igračica i ponekad su im na klupi igračice 2000 godište...po meni klubovi koji imaju masovnost i rade sa djecom će opstat a ostalo neznam kako će bit....

Ukratko da rezimiram ovo što čitam: ženski rukomet nam je, generalno gledajući, u kurcenburgu (neka se struka ne osjeti uvrijeđenom).
Očigledno su faktori koji nam kroje negativan trend: kvantitavno premala baza u kontradikciji sa prezahtjevnim natjecateljskim obvezama (neka se ovi u HRS-u malo skockaju i spuste u realnost, bilo bi svima bolje), sve lošija ekonomska situacija i sve jače zakonske kontrole javnih financija u zemlji koja rezultiraju da su faktori zvani entuzijazam i amaterizam u predfazi nestajanja. Tu je presudna i sve veća ponuda drugih sportova za cure od kojih, vidim to na primjeru našeg grada, neki kao što je to odbojka izgledaju manje naporno, barem isto tako atraktivno kao ženski rukomet i, plus svega, bez kontakta (pa stoga i s manjim mogućnostima ozljeda iako tu ni one nisu isključene, a ni rijetke).
Činjenica je da su vam analize na točnom tragu i proizlazi da sa trendom smanjivanja broja i moći sponzora (u odnosu na neka druga vremena) ekipe koje duže vrijeme igraju Prvu ligu imaju sve veće šanse da tu i ostanu još zadugo. No, rejting Podravke u Ligi prvaka kao i "uspjesi" repke (pa čak i kad se igra na domaćem terenu kao što smo to imali prilike nedavno vidjeti, a vijdeli jesmo: igru, ambijent, broj gledatelja itd.) ne daju nam za pravo nadati se nečemu puno boljem u bliskoj i srednjoj budućnosti..

Slažem se trama u potpunosti,općenita situacija u državi je takva kakva je,a pojedinci  koje vode klubove su potpuno izgubili kompas.U Lokomotivi se znalo desiti da cure sa 14-15 godina igraju 3 lige.Pa tako za vikend su znale pojedine odigrati i 3 utakmice.Ne znam alio ja mislim da djeca sa toliko godina .a naročito cure to ne mogu podnijeti i samo je pitanje vremena kad dolazi do ozljeda.Pa ne treba biti neki veliki stručnjak da bi znao da se takav ritam baš i ne može pratiti duže vremena.

Točno tako, malihrvatu. Time si dotaknuo i još jednu činjenicu od koje u ovom modernom ludilu i bezglavoj utrci na svim frontovima nije pošteđen ne samo rukomet već i mnogi drugi sportovi (uključujući i spomenutu odbojku, da se razumijemo), a to je preopterećenost koje je kontraproduktivno, paradoksalno i ne vodi ničemo. Uzrokuje stres, ozljede, nesretnost kod tih mladih sportaša odnosno malih ljudi. Uzrokuje izoliranost te mladosti koja onda gaji krive ambicije i formira krive stavove; problem devijacija u ponašanju i na kraju, nažalost, zasićenost i bježanje od sporta.  
Škola je, s druge strane, zahtjevna i traži svoje. Klinci moraju, da bi mogli razmišljati u budućnosti o faksu, prilično puno i konstatno grijati stolicu ne samo u radnom tjednu već i PREKO VIKENDA. Selekcija se tu počinje raditi sve ranije i ranije, već u prva četiri razreda Oš, na neki način, a mislim da će do toga malo-pomalo doći i u sportu. S druge strane dio roditelja je zaluđen mišlju da će im dijete postati vrhunski sportaš ili da će barem moći živjeti od sporta pa kreću pritisci na klubove, trenere, a nerijetko i na samu djecu, što je najžalosnije. Među klubovima i sportovima, u sredinama gdje ih ima dovoljno i previše, kreću bespoštedne borbe za djecu. Da ne spominjem "pedagoške" presinge na djecu koja bi se u biti, u cijeloj toj priči, TREBALA zabavljati, učiti, uživati, sociljalizirati. Da ne govorimo da u većini slučaja ovdje škola ide u drugi plan što i sami klubovi svjesno ili nesvjesno stimuliraju (jer što će njima neka cura koja sutra ide na faks, a tad bi trebala igrat u seniorkama jer bi to za svoj klub mogla i morala), a o kontroli ocjena (što se događalo redovno u moje vrijeme) skoro nitko da i ne pomišlja (čast izuzecima).
I što onda svi mi sada i ubuduće kao društvo od toga imamo, pitam se ja kao roditelj?

Slažem se sa vama u potpunosti ali uđite u srž problema .Uzmimo Rijeku 4 ekipe u 2000 god i 3 ekipe u 2002 god županiska liga .Gdje će djeca igrat državna liga svake godine manje klubova ,Klup se plasira u završnicu financiski krah klubova pomažu roditelji kako reći nema se novaca djeci kojie su to pošteno osvojile .Svake godine je manje djece u 1 razredima kad san ja počeo biti trener žena u županiji je bilo 16 klubova .Danas je sve palo na jedno slovo u Rijeci a svaka čast Omišlju i Murvici koji to nekako balansiraju a Senija se pomalo gasi ako se ne trgnu i to brzo.Jedan savit vi mladi počnite se aktivirat na programu stvaramo  nove rukometašice i punimo 1 razrede jer mi stari moremo samo ćakulat ja ću dobit unuka ili unuku nikad jedino da se ponovo aktiviram

Klubovi upisuju sve mlaďu i mlaďu djecu jer dok stasaju za njihov sport djecu "pokupe" drugi sportovi.
Posebna priča su recimo sve prisutnije škole nogometa koje masovno upisuju djecu ali kod njihove dobi od deset godina više ne mogu kod njih trenirati jer su oni škola nogometa a ne klub sa svom infrastrukturom i tu dolazi do razočaranja za većinu djece i njihovih roditelja.

Ja samo velim što je i trama naveo da nije normalno da cure sa 15 god. igraju 3 lige i da imaju po 3.4 tekme.
Dolazi do zasićenosti ,a o financijskom dijelu da ne govorim.Samo gorivo za razvažanje je nevjerojatna stavka.Zatim raspored treninga,koji je napravljen tako kao da su sve cure profesionalke i ne rade ništa drugo osim treniraju.Lokomotiva je u 10 godina zbog nerealnih ciljeva 3 puta došla na rub likvidacije.I nikom ništa .Ista ekipa i dalje vodi klub.Kad ima love svi su uz pobjednike ,kad dođe suŠa nigdje nikoga,Da ne govorim o povredama.Kad se desi povreda u roku od 10 min vas zaborave kao da ves Bog nije ni dao..

Da ali nije sve crno bijelo djeca do deset godina trebali se baviti gimnastikom 2 dana 2 dana plivanjem a ne nekim sportom kako god se zvao .Roditelji žrtve i sporzori pogledajte europu sve imaš ali moraš platit a privatni klubovi ako ti je djete talent oni plate roditeljima .Od 100 djece ako 10 uspiju puna šaka brade u svim sportovima