U našem društvu riječ odgovornost nema nikakvu praktičnu vrijednost, a kamoli spomenuti pojam "sustava odgovornosti". Djeca sve to percipiraju i razvijaju se u takvom okruženju. Društvo ih, mislim na društvo u širem smislu tj.na državu, ganja da postižu čim bolje rezultate, a ne da se na treninzima i u svojim klubovima odnosno sportovima kojima se bave zabavljaju i uživaju. Evo primjera: za upis u srednju školu boduje se postignuti uspjeh (prva mjesta) na državnim školskim natjecanjima u raznim sportovima i to CIJELIM dodatnim bodovima. Time se gura kvaliteta nauštrb kvantitete jer činjenica je da se polazak djeteta npr.u glazbenu školu (a tu nema razrađenog sustava natjecanja kao u školskom sportu) ne boduje. Isto tako se pri upisu ne boduju niti postignuti uspjeh nego kroz decimalne brojeve (pa djetetu više može pomoći da je bio sa svojom školskom selekcijom 1.na državnom iz nekog sporta nego da ima prosjek 4,51 umjesto 4,49 jer to nosi plus 0,02 pri upisu). 
Sve to pišem jer bi se djeca trebala opuštati na treninzima i veseliti druženju i odlascima na turnire i utakmice, a ne da se ubijaju igrajući po 3-4 utakmice za razne uzraste jer oni koji vode i osmišljavaju sustave natjecanja nemaju pojma o djeci, ni pedagogiji. A da ne govorimo o odgoju klinaca, njihovom riječniku i izljevima u tako nabrijanim atmosferama: to je pak jedna posebna priča u kontekstu svega ovoga o čemu trenutno ovdje pišemo, ne samo ja.

Pritisak je, ponavljam, i u drugim sportovima, ne samo u rukometu. Taj pritisak u klubovima podrazumijeva logiku "samo smo mi bitni". Djeca se, međutim, sve teže sa tim nose i nerijetki odustaju ili mijenjaju sportove: posebno to eskalira u srednjoj školi. Tu su i ta putovanja na prvenstvene utakmice (u najvišim ligama, ponavljam, ne mora biti rukomet) kad preko vikenda odlaze par sto kilometara širom Lijepe naše. To može biti zabavno, do određene granice ali i zbog toga dolazi do zasićenja jer školske obveze, neizostavno čekaju pa nerijetki uče i noću, po povratku kako i kad stignu jer je ponedjeljak vrlo brzo..možda sam išao preširoko ali nastojim ući u glave ovih naših mladih sportaša koji baš i ne vide neku perspektivu u ovom našem sumornom hrvatskom društvu 

Rafael-ark rukomet je jedan krasan sport u kojem se mora znati uživat . Hrvatska je mala država koja izvozi rukometašice svakodnevno u drugoj lizi su starkeljkeiznad 30 god koje igraju za malo eura ili djeca 1998 god a to više su cure nego djeca jer u svemu drugom su cure .Branite te cure ali u 2 ujutro one su vani mnoge i puše roditelji dozvole .Neka se roditelji drže zakona da im djeca budu doma u 11 sati  a izlaze u 12 sati i t d

Dragi moj Robert Lukić ja nisam poludio kad me je Lokomotiva pozvala jer je moje dijete od mini rukometa u Lokomotivi,znači nema logike složiti ćeš se sa mnom da dijete iz centra Zg vodim u Sesvete ili D.Selo.Zatim ,moje dijete je odličan učenik koji ima sve petice i ne pije i ne puši ,a isto tako znam da je većina cura u Lokomotivi takovih.Tako da drgi moj Roberte stvari nisu baš onakve kakve si ti predvidio.Ja samo upozoravam da se taj lijepi sport polako ali sigurno gasi.Prijatelju ja imam 3 djece i svi su sportaši ,sve troje kategorizirani vrhunski ,neki i prve kategorije,znači nisam od onih koji vide dmjete kao hodajuću vreću novaca,nego kad upozoravam da sport vode ljudi koji nemaju veze sa sportom.Na klupi Lokomotive sjedi čovjek koji u životu nije se bavio rukometom,ali je muž od direktorice.I ja kad pišem pišem zbog dobrobiti ovog lijepog sporta,a ne ni zbog čeg drugog,

Oprostite ako san vas u nečemu uvredio ali svašta vidim . Pitate li koliko mi spavamo kad smo na turnirima 3-4 dana svaka generacija gora koju odgovornost imamo ,Ako ćemo o trenerima vi imate Ivandiju u 1 ekipi i dečka selektora rukometa na pjesku u 2 ekipi a prozvani gospodin je službeni prestavnik koji nemora biti stručnjak u rukometu

gledajte, pristupom da praktično djeca mogu igrati i nositi igre u tim rangovima znači da se ona moraju baviti mukotrpnim poslom od rane mladosti... drugo, takav stav ujedno znači da igrači iznad 25 godina ne mogu igrati u ovim našim smiješnim ligama... a oni bi trebali biti nositelji praktičnog razvoja sporta... a to su sve osobe koje su spremne igrati za minimalce... i od njih se tinejđeri imaju kaj naučiti... sve je u RH u sportu RH nakaradno... evo GRK Varaždin je PPD-u isto kaj i Lokomotiva Dinamu... dokle tako ?''. isto kak i ovo da pokvarenjak Šuker usudi zaje..ti navijače s prijenosom... valjda misli da neće odgovarati za to... HOĆE

¸Drukčije je ženski ili muški sport koji god bio .Žene igraju manje radi toga jer postaju dio jedne obitelji a njihovi muževi mogu igrat koliko oće .Žene su majke koje odgajaju djecu i povrat rukometu je težak a u najvećem slučaju nemoguć

Po meni je logika sasvim jasna ako dijete sjedi na klupi i ne dobiva šansu.Ja bi svoje dijete vodio gdje god hoće,a ne da mi ostane razočarano zbog nečijih ambicija.Kao što robert.lukic kaže,bolje da se kali u kvalitetnim rukometnim sredinama kao u Sesvetama ili Dugom Selu nego da mi na kraju razočarano odustane.I ako se tamo dokaže onda neka kroz 1-2 sezone otiđe u jači klub.Samo kada kažem jači klub onda mislim da bude sređen,igrački i financijski a ne da svake sezone luta sa svojim ambicijama.