Nedirajte mi Senada on je najjači u organizaciji bubnjeva na trbinama i nekorektnom odnosu prema sucima , stare rane peku a on trener moguce ali bio bi bolji animator npr vrtko bi za njega bio idealan
IstraBezFiltera je napisao/la:
Čitajući pojedine komentare o ŽRK Umagu, čovjek bi pomislio da svi imaju detaljan uvid u klupske financije, ugovore igračica, stručni rad trenera i planove uprave. Toliko samouvjerenih zaključaka, preciznih iznosa i procjena, a toliko malo provjerljivih činjenica.
Krenimo od trenera. Prije njegova dolaska ekipa je u prvom dijelu sezone ostvarila tri pobjede, a u drugom devet, uključujući niz od sedam uzastopnih pobjeda. Nakon nekoliko lošijih rezultata već se govori da je smiješan, da ne razumije igračice i da navodno radi za vlastitu promociju. Zanimljivo je koliko se brzo zaboravi prethodni rad i koliko je lako donositi zaključke bez poznavanja cijelog procesa.
Posebno je zanimljivo omalovažavanje trenera zato što želi implementirati skandinavski PRISTUP rukometu. Namjerno velikim slovima, jer u pitanju nije samo stil igre, nego pristup treningu, međusobnim odnosima, disciplini, odgovornosti te pristup dobrim i lošim danima. To nije sustav koji se prenese na teren i počne funkcionirati preko noći. Iza njega stoje jasna ideja, organizacija, disciplina, intenzitet, tranzicija i puno ponavljanja. Igračice moraju usvojiti principe i naučiti ih provoditi pod pritiskom utakmice. Trener pritom mora prilagođavati sustav mogućnostima ekipe i preuzeti odgovornost za rezultate, ali očekivati da se sve izgradi u nekoliko mjeseci bez oscilacija jednostavno nije realno. U sportu se ozbiljne stvari grade vremenom, radom i strpljenjem.
Ali nazivati trenera smiješnim zato što ima viziju i pokušava izgraditi prepoznatljiv način igre nije argumentirana analiza. Pogotovo u sredini (čitaj HR) u kojoj nam često nedostaje hrabrosti za izlazak iz ustaljenih okvira i načina razmišljanja koji se nisu bitno mijenjali desetljećima. Ako želimo napredovati, moramo biti spremni otvoriti vidike i prihvatiti nove ideje, a ne ih unaprijed ismijavati.
Što se tiče Sare Calcine, mi koji redovito pratimo umaške utakmice mogli smo primijetiti da je imala iznimno dobar period i napravila veliki iskorak. Pritom je zanimljivo da kod prethodnog trenera nije imala značajniju minutažu, posebno ne na poziciji na kojoj ju je novi trener počeo koristiti. Čini se da je prepoznao njezin potencijal i pronašao joj ulogu u kojoj je mogla pokazati više. I to je važan dio trenerskog posla.
Međutim, RAZVOJ mladih igračica rijetko ide pravocrtno. Nakon odličnog razdoblja mogu doći slabije utakmice ili pad forme, što ne znači da je prethodni napredak bio slučajan. Potrebni su rad, iskustvo, povjerenje i vrijeme da se razvije kontinuitet. Jednako tako, dob od 39 godina sama po sebi nije razlog da ISKUSNA „Crnogorka” ne igra. O sastavu se odlučuje prema formi, taktičkim zahtjevima i potrebama ekipe, a ne samo prema godinama. Sasvim je legitimno raspravljati o minutaži i razvoju mladih igračica, ali cijelu situaciju svesti na usporedbu mlade i iskusne rukometašice znači zanemariti širu sliku.
Jednako je pogrešno sav rad u klubu svoditi na jednu osobu. Senad Imamović iznimno je važan za razvoj mlađih uzrasta u Umagu, a svoj je neizbrisiv doprinos ranije dao i u Poreču. Ipak, nije jedini čovjek koji doprinosi rukometu i radu kluba. Iza ŽRK Umaga stoji skupina kvalitetnih ljudi koji su se udružili, ulažu svoje vrijeme i energiju te u mnogo slučajeva volontiraju, često daleko od očiju javnosti. Organizacija treninga, utakmica, putovanja, financija i cijele sezone ne događa se sama od sebe. Zato nije korektno jednoj osobi pripisivati sve zasluge, kao što nije korektno svu odgovornost za svaki problem svaliti na jednu osobu.
A onda dolazimo do financija. Svi odjednom znaju koliko klub dobiva, koliko troši i koliko koja igračica zarađuje. No ukupni proračun nije isto što i novac raspoloživ za seniorsku ekipu, a glasine o plaćama ne postaju činjenice samo zato što ih je netko čuo od nekoga.
Ako postoje konkretni podaci o trošenju novca, treba ih iznijeti. Ako netko smatra da se više treba ulagati u školu rukometa, to je legitimna tema. Ali razvoj mladih i stvaranje konkurentne seniorske ekipe ne moraju biti suprotstavljeni ciljevi. Ozbiljan klub mora razmišljati i o sadašnjosti i o budućnosti.
Naravno, ŽRK Umag nije iznad kritike. Rezultati se moraju analizirati, a pogreške priznati. Ali postoji velika razlika između argumentirane kritike i omalovažavanja ljudi, pripisivanja skrivenih motiva i širenja neprovjerenih priča.
Najlakše je voditi klub u komentarima, slagati ekipu iz fotelje, određivati plaće tuđim novcem i smjenjivati trenera nakon dva poraza, i to u samom početku sezone, s djelomično novim sastavom. Puno je teže svakodnevno raditi s igračicama, graditi sustav igre, razvijati mlade rukometašice, osiguravati uvjete i preuzeti odgovornost kada stvari ne idu prema planu.
Jedna loša utakmica ne briše sav uloženi trud, kao što ni jedna dobra ne znači da je sve savršeno. Treneru treba suditi prema dugoročnom radu i razvoju ekipe, igračicama prema doprinosu i napretku, a upravi prema stvarnim odlukama, a ne glasinama.
Ako želimo da ženski rukomet napreduje, trebamo više konkretnih argumenata i ljudi dobre volje, a manje osobnih diskvalifikacija. Klub se ne gradi komentarima nakon utakmice, nego svakodnevnim radom ljudi koji su spremni uložiti sebe u njega.
[uredio josip veličanstveni - 09. listopada 2026. u 17:03]