a budaleeeeeeeeeeeeeeeeee..........

'službeno obraćanje na ferati'?...............misliš na POLUPISMENA ( isključivo u svezi rukometa! ) JEDNOSTRANA pisanja miše gulića?..........a parino 'realno' viđenje utakmice?..............

Pletikosić:vrijeđanje suca= 6 mjeseci+ 2000kn kazna

Para:udaranje Anušića=8 mjeseci+666,66
        udaranje Vukovca=8 mjeseci+666,66
        davljenje Perića= 8 mjeseci+666,66
Još će zbog dobrog vladanja u slijedećoj sezoni dobt pomilovanje za jednu godinu :)
Ovo dokazuje da je HRS veća močvara od HNS-a!!!

HRS ovim potezom poručuje svim igračima i trenerima: "Udarajte suce, jebeš prigovaranje, ne isplati se"

U najmanju ruku ovo je sramotna odluka velikana HRS-a.

E moj para, trebo je Anušić tebi vratit, pa bi ovakva kazna bila primjerena

novi drugoligaš

Stvarno nije u redu takovo ponašanje trenera i igrača u amaterskom sportu,ali isto tako postavljam pitanje svima koji na bilo koji način pravdaju suce dali su gledali ili čuli što su gospoda iz Trilja uradila na utakmici Moslavina - Zagreb  finale završnice kadetske lige 96 god.

znači,da bi dogodine sudjelova u natjecanju 2.hrl-jug moraš platit 6 160 kn
a klubovi za tu lovu dobiju šta?
u nekim su sportovima,kad platiš kotizaciju i članarinu,pokriveni dijelovi troškova sudaca i sl....kod nas u rukometu dobivaš samo pravo sudjelovanja,ispravite me ako griješim

Eppur si muove. Ipak se kreće.  

Javna tribina pod nazivom Revitalizacija rukometa u Metkoviću

Rukometaši: skupimo glave i krenimo!

Sinoć se u Zgradi političkih stranaka održala javna tribina o revitalizaciji rukometa u Metkoviću. Dupkom puna dvorana bila je tijesna za sve zainteresirane ljubitelje rukometa, kojih je, zna to cijela Hrvatska, u Metkoviću gotovo koliko i stanovnika.

Moglo se tu među prisutnima vidjeti mnoge legende hrvatskog rukometnog sporta, počevši od Patrika Pake Ćavara, pa preko Ivice Obrvana Lincija, Nikše Kine Kaleba, Ilije Duke Puljevića, Jurice Volarevića i puno drugih poznatijih i manje poznatih igrača i rukometnih djelatnika iz Metkovića, ali i obične rukometne zaljubljenike, da nam netko ne zamjeri ako smo ga zaboravili.

Tribinom je uspješno moderirao Ivica Brnas Fudo, dugogodišnji vratar RK Mehanike i RK Metkovića, koji je uz Nina Šešelja ujedno bio i koordinator javne tribine ispred Grada Metkovića.

Teme su bile različite, govornika je bilo mnogo a vremena malo. Bilo je govora o temama poput rukometne škole o kojoj je govorio Stanko Vidović, ženskom rukometnom klubu i veterankama kojih se spomenula Ivanka Mijić Iša, prvoj ekipi RK Metkovića o kojoj je govorio Nikša Kaleb, ali i o pravnim stvarima o kojima je govorio Mate Čupić. Sve te teme zaslužuju zasebnu javnu tribinu samo o njima, ali vremena na žalost, toliko nije bilo.

Devedeset minuta, koliko je tribina trajala, bilo je apsolutno premalo vremena da bi svatko od govornika rekao sve što je imao, no ipak, svatko je sa zanimanjem pratio izlaganja govornika i imao što za dodati, što u obliku doskočice što kao repliku na prethodnog govornika. Vidljiva su razilaženja među rukometašima u našem gradu, i stoga je ideja gradonačelnika Petrova o održavanju ovakve tribine, mišljenja smo, urodila plodom.

Ivica Brnas kao moderator tribine imao je pune ruke posla moravši svako malo prekidati govornike kako bi drugi dobili jednaku priliku. Bilo je tu i impulzivnih reakcija na izjave za govornicom, no sve je na kraju uspješno privedeno kraju i ispalo čak i, mišljenja smo, konstruktivnije od očekivanja mnogih.

Dotaknulo se činjenice da je prva ekipa trenutno u 3. ligi i da se već dugi niz godina konstantno govori o tome kako se treba ući u 1. ligu ali to nikako da se dogodi. Stanko Vidović je govorio o nedostatku perspektive djece koja treniraju rukomet i nemaju se kako afirmirati kroz prvu ekipu u Metkoviću nego su primorani odlaziti u druge sredine i pokušati tamo. Također je iznio mišljenje kako se godinama djelovalo selektirano a ne zajednički u interesu cijelog rukometa pa su, po njemu, oni koji su bili više u milosti bili i uspješniji dok su oni drugi zbog toga bili spriječeni u svom razvoju. Naglasio je kako su djeca koja treniraju u školama rukometa velik kapital i da uz potporu njenih roditelja to treba pravilno iskoristiti, a rješenje toga vidi u dugoročnom planu koji će jasno odgovoriti na pitanje kako doći u vrh i tamo ostati, spomenuvši da su tu financije i potpora Grada vrlo važni, rezimirajući da se ipak ne treba tražiti sve samo od Grada jer bi to bilo nerealno.

Za vrijeme Vidovićeva govora bivši rukometaš i reprezentativac Mario Bjeliš emotivno je iz publike reagirao kazavši kako određene rukometne strukture neće uspjeti u naumu da ih spriječe, te da se dobro zna koji su problemi u rukometu, očito govoreći o međuljudskim odnosima između nekoliko različitih struja u metkovskom svijetu rukometa, ponudivši rješenje kojeg sa svojim suradnicima ima. Gradonačelnik Petrov na to je za govornicom odreagirao smirujućim tonom kazavši kako Grad nije organizirao tribinu za rješavanje međusobnih netrpeljivosti već uz želju da se konstruktivno čuju sve ideje i stavovi o revitalizaciji rukometa u gradu te ih zamolio da u takvom tonu i nastave sudjelovati na tribini.

Nikša Kaleb govorio je o tome da se treba poboljšati sustav, a ne da se rukomet u gradu dijeli na muški, ženski, onaj s lijeve ili desne obale. Mišljenja je da bi muški rukomet trebao biti jedna cjelina te da bi svi klubovi trebali međusobno surađivati, spomenuvši kako bi bazu trebale činiti mlađe kategorije iz kojih se mogu stvarati igrači za prvu ekipu i hrvatsku reprezentaciju. Također je rekao kako smatra da se posljednjih deset godina ne radi dobro kao prije.

Trebamo imati sustav koji će nam spajati starije i mlađe igrače i lako te mlađe uklapati u sistem igre, a ne da se dijeli na rukometnu školu, ovaj i onaj rukometni klub. Svi klubovi trebaju surađivati, tako da se nitko ne boji da ga neće biti ako se nešto u bilo kojem od tih klubova promijeni.

Ivica Obrvan Linci pozvan je za govornicu te je ustvrdio da se po njemu jedan čovjek prije 5-6 godina ponio kao dijete koje se igralo loptom pa potom odnijelo loptu kući, i tu su nestali problemi. Ustvrdio je da je metkovski rukomet, uz vateropoliste Juga, brand i da se za taj brand treba zauzeti.

Bit svega je kako glavu rukometnog sporta, prvu ekipu, staviti u funkciju  da postavi rukomet tamo gdje mu je mjesto, a to je 1. Hrvatska liga, jer mu je tamo apsolutno mjesto. Ima toliko igrača u ovom trenutku u Metkoviću koji će odigrati za klub iz inata, i koji će  vratiti klub brzo gore. Nudim također svoju pomoć koliko god mogu pomoći. Ali nemojte se svađati nego zauzmite stav i krenite.

Patrik Ćavar također je iznio svoje mišljenje, kazavši na početku kako ovo ne bi trebala biti prva i zadnja tribina o revitalizaciji rukometa u Metkoviću već ih je potrebno više.

Uvijek sam spreman pomoći svom klubu, gdje sam odrastao i koji me pretvorio u igrača. Za dobrobit rukometa u Metkoviću trebamo iskristalizirati situaciju, kao i da gradonačelnik kaže s čim se može raspolagati iz proračuna grada, i napraviti jedan dugoročni plan da vratimo rukomet tamo gdje mu je mjesto.

Ivo Veraja pred kraj je za govornicom rekao kako se po njemu treba donijeti jasan zaključak cijele večeri, a to je za njega potreba da se sazove nova skupština kluba i krene odatle.

Na tribini su još govorili o pravnim stvarima vezanim uz poslovne prostore kluba i druge stvari Mate Čupić, dugogodišnji rukometni djelatnik, te o potrebnim koracima za napredak rukometa Jurica Volarević, legendarni metkovski rukometaš. Goran Komazin Meka pročitao je pisma potpore hrvatskih reprezentativaca Blaženka Lackovića, Petra Metličića te Slavka Goluže.

Sve u svemu, vjerojatno najkvalitetnijih devedeset minuta razgovora o metkovskom rukometu u posljednje vrijeme te dobar pokazatelj o tome kako je potrebno krenuti od nule da bi se došlo do cilja!