Prognoza pogođena, osim na moje Metkovce. Staro je pravilo, Nikad se nemojte kladiti posuđenim novcem niti na svoj klub.

Ne želim ulaziti u probleme i uzroke poraza  trenera škole  rukometa Metković  i Akademije jer ne mogu objektivno pričati o meni dragim mladim ljudima . Siguran sam da su rezultati njihovih ekipa ovog vikenda  njima pali  teže nego mnogima koji to komentiraju. Pobjede Vodica i Trogira su  dokaz da zrelost, mudrost i iskustvo u svakom slučaju može nadvladati mladost ma koliko pojedinci se ne slagali s time. Ne umanjujući kvalitete njihovih suigrača ali Đelalija i Prskalo su stroj svojih ekipa kojima ostatak ekipe je  benzin koji taj stroj pokreće.   Neću pisati  o mladićima  Ivanu i Josipu Vekiću, Previšiću, Nikoliću, Čupiću, Jerkoviću, Srni,  Mažurani, Piteši, Vuičeviću, Vojaku, Papiću,Šušnjari, Vuliću i ostalima, nego generalno o svim mladim igračima. Veoma lako ih se proglašava onima što još nisu postali. Šakom i kapom se dijele mišljenja da su već napravili nešto, postali netko, a bukvalno su na početku karijere. I navijači mislim na roditelje i prijatelje  i treneri,  suigrači i kvazi-svjetodavci u tome sudjeluju. Mladi moraju biti svjesni da ih tek čeka krvav rad da bi možda došli tamo gdje bismo svi voljeli da završe jednoga dana. Podsjetilo me  to na tezu o kojoj se u posljednje vrijeme često piše  pa i tu na forumu o briljantnoj generaciji rukometaša 98-99. , o inflaciji  kvalitetnih mladića, dječaka, za koje se tvrdi da su buduće zvijezde (Lučin, Jaganjac, Koncul, Šarac..) u srazmjeru s kroničnim nedostatkom kvalitetnih igrača proteklih generacij. Gospodo i u ranijim generacijama su velika većina 18-godišnjaka, pa još i mlađi, bili čak i nositelji igre u nekim  klubovima, a danas mnogi nisu nigdje. Preuveličava se vrijednost talentiranih mladića. Njima su potrebne zdrave sredine, razumni i mudri roditelji, istinski prijatelji i prije svega kvalitetni treneri.  Ali danas je svima vlastiti interes na prvome  mjestu (klubovima, upravi, trenerima, roditeljima..), načelo preskakanja u razvoju a sutra u životu, zanemaruju se one bitne stavke u razvoju mladog igrača, ODGOJ. Domino efekt je pokrenuo  PPD  uzimajući sve živo na tržištu, uništava male rukometno razvojne sredine i ostalo dolazi samo po sebi.  Osnivanje  juniorske rukometne lige je bila jedna od rijetko pametnih ideja, maksimalno konkurentna i razvojna ali ništa . Igrači, mladići  bi tim modelom ostajali na zemlji,  ne preskakali iz osnovne rukometne škole na fakultet , ali od ideje do realizacije je  bila nemoguća misija. Metković škola rukometa i BM navodim jer su to dvije ekipe s najviše mladih igrača mahom 98 uzrasta i mlađe  s  perpsektivnim trenerima koji  imaju kvalitetu. Lijepo je vidjeti prof. Srhoja u stručnom  timu Trogira koji će vjerujem prenjeti svoje neizmjerno iskustvo i znanje na trenere i mladiće a to su stvari koje su potrebne za razvoj i napredak kluba..
Među mladim igračima 17,18,19 godina u ovoj lizi , koji su neki od njih već pokazali dobre stvari ne samo iz Škole rukometa i BM već i iz ostalih ekipa  ima  dosta igrača, koji imaju perspektivu, ali treba im vremena. Svima treba dati vremena i  prostora a klubovima i trenerima znanja i strpljenja.