Bok svima!
Eto da nebi bilo da sam Vas zaboravio, želim napisati par riječi za kraj našeg druženja u 2. HRL. zapad.
Iako mi je bila čast igrati tu sa Vama, sa olakšanjem ću vam priznati da mi je neopisivo drago što vas više neću morati gledati, nadam se što duže. Prošli smo svi skupa svašta, dobrog i lošeg, smijeha i suza, ljubavi i mržnje, prošli smo sve ono što ovu ligu ćini toliko zanimljivom i uzbudljivom. Bilo je tu velikih utakmica, epskih okršaja, bilo je tu sada već povijesnih utakmica koje ću se rado sjetiti, ali i pamtiti ih do kraja života.
Što se nas tiće tu u Ivaniću, možemo reći da smo uspiješno završili ciklus od tri godine, mukotrpan ciklus u kojem smo bili najveći neprijatelji sami sebi. Smjenjivali smo trenera više niti ne pamtim koliko puta, mjenjali uprave, predsjednike, a igrači su dolazili i odlazili svakodnevno. Lutali smo dugi niz godina u idejama i planovima i zanemarivali sve što je naše, pri tome smo cijenili sve što je tuđe.
Valjda smo napokon shvatili da imamo i da možemo vlastitim snagama ostvariti neke ciljeve koje smo si postavili, jer ipak zadnje tri godine okosnicu ekipe ćine domaći dečki, tu iz kvarta i upravo ti dečki od toga svega nisu imali ništa, dok su svi drugi imali sve po principu, "od kuda si?", "iz Tunguske!", "sjajno, vi super igrate rukomet, evo lova,plače, jel treba posao, da ti curu nađemo, oralna završnica???". I na kraju se sve to svede na tamo neke bogce iz Poljane, Lonje, Centra, Žerke, Jalševca, Šarampova, Zelenjaka, Kolone i to besplatno iz ljubavi reći će, zajedništva, klape, druženja, prijateljstva. Tim više mogu reći da je ovo za nas bez pretjerivanja povijesni uspjeh, napokon da i mi uzmemo svojih pet minuta slave.
Prije par godina rekao je jedan "fini"gospodin "idemo dalje", samo se nadam da nećemo završiti kao on, jer vrlo je kratak put od vrha do dna!!!
Što se mene tiće, ja ću i dalje pratiti ovu 2. HRL. zapad, pa ipak sam joj dao gotovo pola života, bez obzira što mi neče nimalo faliti. Za kraj ću samo zahvaliti svima koji su nam na bilo koji način pomogli, svima koji su u nas vjerovali, zajedno sa nama strepili, od srca Vam hvala.
Nikako ne smijem zaboraviti sve te momke koji su ugradili u tu priču dio sebe, te trenera koji je krvario zajedno sa nama i radio u nenormalnim uvijetima, sve ću ih nabrojati, valjda mi to nečete zamjeriti:
V - Jurica Janeš, Kristijan Škarica
LK - Krešimir Vlahek, Nino Kilih
LV - Frano Veraja, Minja Glumac
SV - Mateo Lukačec, Fran Markić, Lujo Bilandžić
DV - Goran Bobić
DK - Ivan Sertić, Toni Pehar
P - Igor Zrakić, Krešo Tomas, Josip Majdek
trener : Igor Abramović
i oni koji su sudjelovali ove sezone u ovom uspijehu, ali iz nekih razloga više nisu sa nama:
Goran Lebović ( V ), Vedran Abramović ( SV ), Ivo Radoš ( DK ), Tomo Radoš ( DV ).
Eto, napisao bi ja još tu svašta, ali i ovako sam odužio, pa bi bilo ok da tu stanem.
Lijep pozdrav svima, sretno do godine i do slušanja.