Cveto, vidim vi u Ludbregu otkrivate toplu vodu iz električnog bojlera. Pa tko igra za daruvar, pakrac, garešnicu, bjelovar... nego domaća djeca. Moram ti priznati da mi se jako sviđa vaša ekipica. No, problemi su tek pred vama. Jedan trener se zasiti, drugi se posvađa s predsjednikom jer ovaj pomisli da je vrijeme njegovom sinčiću da zaigra u prvih 7. Trećeg otkupi veća sredina. Kako djeca rastu, tako su rezultati sve bolji. Trebalo bi u drugu ligu. Plaćaju se treninzi, dovedu se dva igraća sa strane, pet domaćih otpasti će. Kažeš 94. Godište, barem 3 odu na fakultet. Dvojca će se ozlijediti, a još trojca će osjetiti miris pice.
Onaj ćetvrti trener će dobiti popizditis, jer što on to već 10 godina radi, kad klinci dođu u dvadesetu i prestaju s rukometom i otići će. Dugo godina će dvoje troje jadnika u upravi što vuku, sve to gledati i gledati i raditi i šutjeti. Onda će im dopizditi i gradonačelniku će pred vratima ostaviti lopte i ključeve prostorije. Ovaj će sastaviti novu upravu, prepunu privrednika, koji će kupiti 10 gotovih igraća i napasti rang više. Ali izgubiti će pet utakmica i to sve od susjednih ekipa za koje igraju vaša djeca, tada već ljudi. Prolazit će vrijeme, klub će propadati, a onda će se vratiti ona dvojca što stalno vuku i sve počinje ispočetka. I onda će se ukazati novi Cveto da nas izvijesti o čudu iz Ludbrega, a ti ćeš mu odgovoriti ovakvo zajedljivo baš kao što ja tebi pišem...
Sretno prijatelju