Borac tone kao ''Titanik''
Sunday, 18 May 2008
Ni najveći pesimisti nisu mogli očekivati ovako tmurno i rezultatski crno proljeće Rukometnog kluba Borac. Poslije prošlogodišnje sezone u kojoj je osvojen prvi trofej u BiH, te završetka jeseni na drugom mjestu, odmah uz rame neprikosnovenoj Bosni, gotovo svi su predviđali renesansu banjalučkog rukometa. Međutim, Borčev brod je poput "Titanika" zapeo već na prvoj ozbiljnijoj polvidbi. Serija loših rezultata, smjena trenera, ispadanje iz Kupa BiH, poraz za porazom, doveli su do toga da bi ovo mogla biti jedna od najgorih sezona u istoriji kluba.

Povrede

Ni mnogo veći klubovi od Borca ne bi izdržali seriju pehova koji su zadesili Borac s povredama. Od zimske pauze pa sve do sada redom su otpadali iz raznoraznih razloga: Dejan Unčanin, Bojan Unčanin, Nebojša Golić, Goran Malić, Aleksandar Škorić, Boris Pucarević, Vladan Rakocija, Boris Srdić, Goran Raca, Milovan Pavlović. Posebno treba napomenuti da Borac nijednu utakmicu nije odigrao u istom sastavu.

Smjena Arslanagića

Nikada Borac u svojoj istoriji, bez obzira na rezultate, nije usred sezone smjenjivao trenera, a pogotovo ne svoju legendu, što je sasvim sigurno, Abas Arslanagić. Od trenera koji je dobijao priznanja za najuspješnijeg stručnjaka na ovim prostorima, do sramne smjene u kafani prošlo je samo tri mjeseca. Uprava kluba, ako se već odlučila na taj potez, morala je imati rješenje za novog korimilara... Ovako ispada da je i mladi Davorin Ljubušić žrtveno jagnje loše klupske politike, jer ni on nije mogao da zaustavi brod koji tone.

Ugovor sa Golićem

Ne tako davno Nebojša Golić je dizan u nebesa, jer se radi o jednom od najboljih evropskih rukometaša. Međutim, ugovor potpisan na tri mjeseca (1.januar 2008) i otezanje produžetka saradnje do polovine marta sigurno su jedan od glavnih razloga posrtanja, ako ne i najveći. Uz silno očekivanje da se priključi takav igrač, ekipa se sve vrijeme pripremala bez njega. I više nego neozbiljno, pogotovo za ostale rukometaše, koji su se s pravom pitali gdje su oni u odnosu na Golića. Uprava je, bez obzira na visoku cijenu ugovora, morala mnogo bolje da reaguje u ovom sluačju.

Odlasci

Kada stvarate šampionski tim, teško je progutati činjenicu da svake godine odlaze najbolji igrači, a baš takav slučaj je u Borcu. Poslije godina stagnacije, osvojen je prvi trofej – Kup BiH, a bez imalo patetike najzaslužniji za to bio je fenomenalni čuvar mreže Nebojša Grahovac. Odugovlačnje potpisa novog ugovora i neizvjesna budućnost otjerali su ga kod najljućeg rivala – sarajevske Bosne, baš kao i šutera-razaraća Đorđa Stevanovića. Nažalost, u banjalučkom rukmetu ništa se nije promijenilo ni u ovoj sezoni, a "bajka sa tužnim krajem" Nebojša Golić krenuo je stopama Grahovca i Stevanovića. Od ljeta i on će, najvjerovatnije, promijeniti "crveno-plavi" u "bordo" dres. Zato se postavlja pitanje ko će poslije Golića iz Banjaluke put Sarajeva.

Pripreme

Rukometne sveznalice, a pogotovo oni koji nikad nisu potrćali, govorili su da rukometaši Borca nisu fizički spremni. Zar ta ista ekipa nije savladala sarajevsku Bosnu, Slogu iz Doboja, a na gostovanjima remizirala u Ljubuškom i poražena u posljednjoj sekundi u Visokom od Bosne. Ako ima istine u tome, ponovo je treba tražiti u upravi premijerligaša iz grada na Vrbasu. Sada već zaboravljene ljetne pripreme obavljene su po strogim željama Arslanagića. U sklopu njih bio je i bazični dio u Kneževu. Međutim, na pola priprema stigao je poziv da Borac mora popuniti upražnjeno mjesto na dobojskom turniru. Pripreme prekinute, Borac otišao u Doboj, osvojio posljednje mjesto sa tri poraza, naousti svečanu ceremoniju zatvaranja turnira prije samog kraja, produbljujući ionako loše odnose sa Slogom. Postavlja se pitanje da lije Borac manji klub od beogradske Crvene zvezde, koja je samo pet dana prije turnira najavila odustajanje, ili su u pitanju bili viši interesi, u kojima su na kraju Banjalučani platili ceh.

Cilj

Svi drugi klubovi, pa tom logikom valjda i Borac, imaju cilj, zbog kojeg i sve ima smisla u sportskom žibotu jednog kolektiva. Nažalost, klupsko rukovodstvo Borca nikada to nije spomenulo, osim davno otrcane parole "Vratićemo Borcu stari evropski sjaj". Bez cilja nema ekipe, kao ni sponzora, a na kraju, naravno, nema ni rezulttata. Nažalost, to je Borac danas sve prošao...

 
(Sport klub)