Imam ja teoriju!
Već dugo o tome razmišljam. Naime, mi već desetljećima odrastamo u neurednim korumpiranim sustavima s neučinkovitim obrazovanjem, te kaotičnim privrednim sustavom u kojem dominiraju siva ekonomija i grabež.
Bog nas podario bogatom zemljom (svega imamo, i još to mnogi žele posjetit), pa uvijek opstajemo, iako ništa ne funkcionira.
E, to nema gotovo nigdje drugdje u Europi! Pogotovo ne u kontinuitetu.
Takav život donosi to da se razvijaju iznimno kreativni i uspješni pojedinci, koji uvijek moraju sami iznalaziti rješenja za sve životne situacije, jer sustav nikad ne funkcionira. Pobogu, pa svi znate kako se kod nas ide na sud, šverca u tramvaju, upisuje škole, pronalazi liječnika, kupuje auto, opskrbljuje kod šanera... To zapadnjaci ne mogu ni zamislit!? Kod nas je svaki balavac spremniji za život na ulici nego zapadnjački policijski specijalac. Odatle upornost važna za individualne, te kreativnost i snalažljivost, osobito važne za timske sportove.
S druge strane, važne su emocije, a to smo si priskrbili ovim neprekidnim ratovanjima i sukobljavanjima. Mi smo među najnapaljenijima u Europi! Možda se s nama mogu jedino Grci uspoređivati. Sve ostalo je mlaki čaj prema nama. Mi se palimo na svaki nacionalni uspjeh. Boli qrac britanca za uspjeh njegova veslača, ali kod nas ako se bilo tko, u bilo kojem sportu uzdigne u svjetski vrh, odmah smo svi iza njega, hučemo i arlaučemo da trnci prolaze. Ako ima ikakve rezerve u sportašu, to ga digne da postigne rezultate bolje nego što bi ih drugi postigli.
A, ni mediji ni političari sdu nam lijeni, kao i svi drugi, pa se lakše skrivati iza sportskih uspjeha, nego napraviti koju pametnu da svi bolje živimo.
Eto, rekoh.