"kako su nam djeci ukrali finale"
Utakmica protiv Vranjca, da, izgubili smo je, 10:9, ali na koji način, to je već druga prića. Naslov priče bio bi : "kako su nam ukrali finale". Da nebi ispalo subjektivno mišljenje, dovoljno je reći da mi je na kraju utakmice prišlo par trenera iz drugih ekipa i reklo "pokrali su vas", a isto sam čuo od dosta gledatelj koji su gledali navedenu utakmicu.
Vranjic je bolje otvorio utakmicu i odlazi na 4:1. Mi se budimo i do poluvremena zabijamo par komada i na poluvrijeme se odlazi vodstvom Vranjica, 6:3. U drugom poluvremenu smo puno bolji, i već u 18 minuti, (igra se 2X15 min), stižemo na gol zaostatka 6:5, za Vranjic i imamo kontru za izjednačenje ali nam nažalost protivnička vratarka brani. Dvostrukim sudačkim mjerilima, Vranjic odlazi na 9:6, pa 10:7. Njima stalno dozvoljavaju prednost nakon faula, nama ne, vraćaju nas na devet metara, iako je lopta kod krila koje je samo kao duh ispred protivničke vratarke. Bez obzira na to ekipa ponovo dolazi na gol zaostatka, 10:9 za Vranjic. Napad Vranjica, sedmerac, naša Kata brani. Krećemo u zadnji napad, za moguće izjednačenje, ali nam sudački par ne daje niti šansu.
Naš zadnji napad. U isto vrijeme protivnice rade dva faula. Igračica Vranjica ruši našeg pivota, Andreju, na 6 metara, blizu oznake za sedmerac, iako je lopta skroz na drugoj strani, kod Megi na kojoj je napravljen, napisati ću identičan, ako ne i teži prekršaj za koji je napad prije protivnicama dosuđen sedmerac, a sudački par ništa. Još da spomenem "slučajnost" , greška zapisničkog stola. Kod prekida sudac daje znak da se zaustavi vrijeme, ponavlja ga dva puta, ali vrijeme ide, bez zaustavljanja, i tako prolazi "22 sekunde", do znaka za nastavak igre. Faul Vranjica u napadu, izvodimo brzu kontru, već smo skoro pred protivničkim golom, suci zaustavljaju igru, jer je igračica koja je napravila faul i ostala sjediti i iz sjedećeg položaja,nakon pogleda prema klupi, odlučila umjesto ustati, leći na pod, a zanimljivo je da su nam dvije kontre zaustavljene na taj način. Nekoliko puta Vranjcu je dozvoljeno da izvedu 9 metara, a njihova igračica stoji na naših 6 metara. Klečeći na podu, sudac 2 metra dalje, igračica Vranjica drži loptu sa dvije ruke, ispada joj lopta i ponovo ju hvata sa dvije ruke, i ništa. O suđenju koraka da ne pričam, ista igračica ih radi barem 5-6 puta, suđeno, naravno NE. Zanimljivo je da su prekidi bili uvijek kada se naša ekipa dizala, a protivnce padale u igri. Čak je i neki "kreten" zapalio baklju, u dijelu gledališta koje je navijalo za Vranjic, u trenutku kada smo na golu zaostatka, ponovo prekid, jeli zaustavljeno vrijeme, neznam, ovaj puta nisam gledao semafor.
Najbolje od svega, nakon utakmice, kada je već završila utakmica koja je igrana poslije naše, sretnem taj sudački par na parkiralištu i ispričam im gore navedeno i dobijem slijedeće odgovore, na pitanje :
Zašto vrijeme nije zaustavljeno na vaš znak - "pa pokazao sam im dva puta ???"
Zašto jednoj igračici niste svirali korake - " o kojoj ekipi se radi" , kažem Vranjic, a sudac " mislite na igračicu broj 4 ???"
Zašto nam za identičan prekršaj u zadnjem napadu za moguće izjednačenji nije sviran penal - "čovjek je samo slegnuo ramenima ???"
Zašto dozvoljavaju izvođenje 9 metara iako njihova igračica nije izašla iz našeg prostora - " da bilo je dva puta, ali nije imalo utjecaja na igru ???",....
I na kraju, najviše me smeta što HRS na završnicu ne pošalje sudačke parove koji imaju iskustva, koji su najbolji, bar da sude polufinale i finale, jer djeca to zaslužuju, a ne mladu ekipu kojoj je to nazovimo "kaljenje".
[uredio alfa60 - 24. travnja 2016. u 09:57]
