Moje mišljenje je da je problem u treneru.

Čovjek je valjda od kada za sebe u rukometu i više ne raspoznaje djevojke u razvoju od nazovimo zrelih žena i onda pokušava provesti "staru školu", nešto na silu i galamu, a to kod djevojaka u tim godinama samo još više povećava otpor i nezadovoljstvo.

Vidi se na njima da to nisu više one vesele i zaigrane djevojke koje jedva čekaju trening, već im trening više predstavlja neku vrstu kazne umjesto zadovoljstva. A i njegovo eksperimentiranje sa postavama, previše šara, u deset napada promijenimo nekoliko organizatora igre,(igru nam vode pivoti,krila,... još fale samo vratarke), tako da se više nezna tko pije a tko plaća, pa u situaciji kada imaš 20 golova prednosti braniti djevojkama kreaciju u igri,...

Još nisam čuo od njega niti jednu pohvalu djevojkama za bilo što, a tek galama iz svlačionice kada izgube utakmicu, strašno.

Na Božičnom smo igrali dobro jer je i on vidio da najbolje igramo sa postavom sa djevojkama na njihovim dugogodišnjim pozicijama, pa smo tako i igrali.