Svatko od nas ime neko mišljenje o stručnim sukomentatorima, velika uloga Džombe i Vorija te Šole je u tome što smo došli do tog finala gdje je vladala euforija na domaćim utakmicama. 

Međutim, osobno su mi Metličić, Vuković i ekipa imali daleko više taktičkog znanja i vidjelo se da rukomet razumiju na puno većoj razini. Na kraju, ona frustracija Metličića na Horvata se pokazala opravdanom i vidjelo se koliko su momčad limitirali te upropaštavali njezin talent dok je Dagur u nedostatku zaista brojnih zvijezda te mnogobrojnih ozljeda izvukao maksimum. 

Dajem Džombi pogotovo i Voriju plus za emocije i strast, međutim meni su pogotovo Metličić i Vuković donosili puno puno više sa taktičkog pogleda, a mislim da je malo reći koliko su imali u sebi emocija i da je Pero pukao pred kamerama jer razumije rukomet puno nego mi sezonski navijači. 

Očekuje  ovogodišnju ekipu za iduće turnire, no da mogu vratio bi Metličića prvom prilikom. 

prestanite traziti nesportski razlog doceku. jako iritantno. ljudi su dosli zbog igraca. koj igrao povredeni i naravno taj cinjenice ide direkno u srce navvaca.

 

imao njeverovatna efurija nakon 2 dramaticne pobedi ali i gazenje island i francija. neocekivano.

 

2016 imao 30.000 na rukomet docek za bronza bez neki poznati pjevaci a rukomet groznica bila bar 5 puta veca ovo sp nego euro 2016.

 

ali slazem se da sa dobra muzika diga se atmosvera na docek.

Fale kalebove šale

Stefane, uz dužno poštovanje tebi, nisi osjetio i vidio ono što se događalo na trgu uživo.

Atmosfera za vrijeme Prljavaca je bila dobra, za vrijeme dolaska rukometaša jako dobra, ali kad je Marko izašao to je bila euforija kakva se rijetko viđa, nešto posebno za osjetiti i doživjeti, trg je gorio od emocija.

Svatko od nas ime neko mišljenje o stručnim sukomentatorima, velika uloga Džombe i Vorija te Šole je u tome što smo došli do tog finala gdje je vladala euforija na domaćim utakmicama. 

Međutim, osobno su mi Metličić, Vuković i ekipa imali daleko više taktičkog znanja i vidjelo se da rukomet razumiju na puno većoj razini. Na kraju, ona frustracija Metličića na Horvata se pokazala opravdanom i vidjelo se koliko su momčad limitirali te upropaštavali njezin talent dok je Dagur u nedostatku zaista brojnih zvijezda te mnogobrojnih ozljeda izvukao maksimum. 

Dajem Džombi pogotovo i Voriju plus za emocije i strast, međutim meni su pogotovo Metličić i Vuković donosili puno puno više sa taktičkog pogleda, a mislim da je malo reći koliko su imali u sebi emocija i da je Pero pukao pred kamerama jer razumije rukomet puno nego mi sezonski navijači. 

Očekuje  ovogodišnju ekipu za iduće turnire, no da mogu vratio bi Metličića prvom prilikom.