Bojim se da je to s Vorijem - old dog new tricks - no go.
A ako ćemo bit realni - meni se bilo smučilo toliko kenjanje po Kopljaru
jer je dećko igrao do večeras korektan turnir, ali sve je to kenjanje
bilo onako - malo više po inerciji.
Jerbo jedna Kopljareva greška izgleda kao 20, a Ivanovih 6 lopti bačenih
u ništa - kao da ne postoje. Zasluge na stranu, to ipak nije fer.
Jednako tako - iako je večeras Marko bio sjajan i pokazao ostvarenje
svojih predispozicija i raspona, jedna je stvar bljesnuti, a sasvim
druga pokazivati ovakvu kvalitetu u kontinuitetu - utakmicu za
utakmicom.
Treba pričekati sljedeći izazov.
Još uvijek smo malo brzopleti na trenutke (iako u najboljoj namjeri) ili
ishitreni (prebrzi napadi). Ali i to se sve nekako koordinira kako
napreduje turnir i izgleda sve bolje i bolje.
Ako već mora doći do te ''crne rupe'' koju imamo - onda je valjda bolje
da ona dođe u prvom poluvremenu kao večeras. Samo, iskreno rečeno - bilo
bi dobro do odlično kad bi je momci barem sveli na 3-5 minuta umjesto
sadašnjih 8-10 minuta.
Obrana - obrana je milina za gledat kako sinhronizirano titraju -
elastični, a gusti. Ne damo izvana, ne damo unutra. Samo da se tako
nastavi i taj intenzitet produži u polufinalu i, nadajmo se, finalu.
Vidim šansu ako budemo igrali protiv Srbije. Domaći teren, euforija i
fanatizam - i što sve ne od motivacije na stranu - vjerujem da se
domaćini mogu držati sa svojim dalekometnim pucačima prvo poluvrijeme,
ali umorit će se. Što zbog limitiranog broja učinkovitih igrača, što
zbog tempa koji možemo nametnuti.
Pad je prema kraju utakmice - čak i uz povremena tradicionalna sudačka podmazivanja - neizbježan.
Btw - bacio sam malo pogled na IHF-ov site, a tamo anketa - ''tko će
osvojiti Euro 2012'' - ponuđeno pet ekipa i nigdje Hrvatske. Disrispect -
totalni.
Treba i njima očigledno ukazati i pokazati par stvari.
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...