gledao sam prvo poluvrijeme, za drugo nisam imao zivaca, jer sam pretpostavio sto ce se dogoditi, samo sam jednom okrenuo program , i bilo je 19-23...
s francuzima je jedna stvar jasna, moras smanjiti pogreske u napadu na minimum, i imati dobru selekciju suta...
tocno se vidjelo kako su buntic (cini mi se), i bicanic (sigurno) u zadnja 2-3 napada 1. poluvremena puknuli suteve koje bi i moja baka obranila, a omeyer je dakako, kao najveci ikad, te lopte-pojeo...razbranio se, i unistio nase u drugom poluvremenu...
time out 30 sekundi prije kraja poluvremena je bila zesca komedija....pola time outa je potrosio da nadje vorija
....iako nikad u zivotu nisam vidio brze dizanje ruku od strane sudaca, nedopustivo je da umjesto organiziranog zadnjeg napada i zabijenog gola, mi fasujemo, i nakon sto smo 70% prvog poluvremena vodili 3 razlike, mi u drugo udjemo s minusom....
borba s francuzima je kao ultimate fight....kad ih srusis na pod, moras ih istuc i nokautirat, jer kad te preokrenu, kad ti budes u negativnoj (rezultatskoj) poziciji, pisi propalo, oni nece propustiti da te dotuku....
sve u svemu, ova utakmica je izgubljena onog casa kad se nije otislo s +4 ili +5 na odmor, kad se nije kapitalizirala prednost +3 i napad....
umjesto da zabijemo, mi prodamo 2 lopte za redom...
ako nista, uvidjeli smo da su zabojedci opet jaki, karabatic je opet ponajbolji svjetski rukometas, omeyer se vraca, sorhaindo je mali dinart u obrani, a uz to igra i napad....krila bezgresna....
pametan izbornik bi iz ovog poraza nesto naucio...
mi imamo goluzu....
vise ne ocekujem medalju....
al bolje ovako, mozda se prevarim
[uredio džon vejn - 20. siječnja 2014. u 09:53]