Vjerujem da će se opet pojaviti ljudi kojima su eventualna bronca i naša konstatnost u svjetskom vrhu uspjeh, ali za mene to uspjeh nije i kladim se da svi oni igrači koji su sudjelovali u velikoj većini osvajanja dosadašnjih bronci razmišljaju na jednak način.
Kad peti put zaredom (ili koji već, nije bitno) ispadaš u polufinalu, jedina dobra stvar što se osvajanja bronce tiče je činjenica da si mogao biti jedno mjesto lošiji. I to je to. A i da si na kraju četvrti, svejedno je, jedino će se osvajanje bronce u kontekstu neusjeha prije zaboraviti. Da smo na kraju četvrti bili bi 2 dana dulje u k*rcu i to je to, dojde na isto.
Bojim se da naši polako stvaraju kompleks polufinala i da će svako sljedeće igrati s puno više grča. Imali smo (a možda ga zapravo još uvijek imamo) kompleks Francuza, sad polako dolazi kompleks polufinala. Plus karikatura na klupi. Dobitna kombinacija za nastavak serije u kojoj se nalazimo već nekolko natjecanja zaredom.
[uredio Wilson - 25. siječnja 2014. u 14:32]