Propali smo u svim sportovima,dođe mi muka kad gledam u šta smo se pretvorili.
Umjesto da se od rata sistematski razvijamo i napredujemo događa se upravo suprotno,u svim sportovima stagniramo ili smo još gori. Nogometna reprezentacija se od 3. na svijetu i ponosa nacije pretvorila u prčiju,ista stvar i sa Dinamom i HNL močvarom. O košarci da ne govorim,šta smo bili nekad a danas nas neki Česi razbijaju.
U vaterpolu smo se od sile pretvorili u momčad koja može konkurirati za vrh ali zlato neće osvojiti (nešto kao u rukometu zadnjih nekoliko,a i više,godina).
Još gore od toga su napisi u novinama,nikome nije ništa strašno što su nas Srbi po drugi put zaredom izjebali i ostavili u šumi pored puta. Slave se pobjede nad Francuzima za koje nisam ni znao da igraju vaterpolo.
O drugim sportovima da ne govorim,u tenisu od Ivaniševića do koga ? U skijanju od Janice do koga,imamo li uopće predstavnika ?
Ali dosta o ostalim sportovima. Tema je rukomet,a očekujem da se takva tradicija nastavi i u rukometu. Od Balićevih dana gdje smo bili glavni konkurenti za zlato (koje smo i osvajali,a ako ne zlato onda barem medalju) polako smo postajali momčad kojoj je domet 4. mjesto. Nakon toga došao je Katar gdje smo jedva izbacili Brazil (ako se dobro sjećam) da bi onda ispali od Poljaka u četvrtfinalu. Znači više ni u polufinale ne možemo ući.
Ovo je prvo natjecanje nakon dugo vremena gdje je najrealnije ne imati nikakva očekivanja. Ako nas Slovenci onako napraše ne bi bilo ništa čudno da ne prođemo ni grupu a javnost će svršavati na pobjedu protiv Bjelorusa a porazi neće biti ništa strašno.
Žao mi je što takva situacija ali možda je i bolje da nemam nikakvih očekivanja. Ne kažu bez razloga,ako ne očekuješ ništa ne možeš se ni razočarati.
[uredio NapridBili - 13. siječnja 2016. u 07:56]