I ti i @Gips ste sve to lijepo napisali. Svaka čast.

Međutim, osvrnuo bih se na ovo tvoje „Politika na lokalnom nivou zastupa mantru masovnosti i neka se djeca igraju, a kad ta ista djeca dođu na nivo kad ih treba malo bolje (financijski) popratiti, e onda nema...i nema tako već godinama.”

I tu si pogodio u “metu”.

Ali nije to samo politika lokalnog nivoa. To je i politika našeg vrha.

Svi znamo, i nemojmo se lagati, da je ženski rukomet godinama bio balast i nužno zlo rukometnog saveza. Nije se jednom moglo ćuti sprdanje sa ženskim rukometom. Na prste jedne ruke, ali doslovno jedne, se moglo naći nekoga tko vjeruje u ženski rukomet i želi da taj rukomet uspije. Ti koji su se bavili ženskim rukometnom su svi ismijavali i bili su predmet sprdnje u muškom rukometu. Mene je godinama boljelo to što se na završnicama kupa u dvoranama našlo nekoliko gledatelja i 1-2 čovjeka iz HRS-a. Tekma se igra, a oni svi pred dvoranom puše ili su za šankom. Čast izuzecima

Ali eto, tu i tamo se ipak čuda dešavaju. Igraju te cure za 2-3 tisuće kuna mjesečno i sretne su da i to dobe…da rasterete budžet roditelja koji ih školuju po “velikim” gradovima.

One igraju rukomet iz ljubavi, a ne zbog novaca. Ali sve ima granica.

I zamisli sad, npr. igračicu Lokomotive, Bjelovara, Koke, koja osvoji jedan europski kup (Lokomotiva) , stalno je u vrhu domaćeg prvenstva ( kakvo god bilo) koja svaki drugi-treći mjesec dobije svoj džeparac i crkavicu i kad se usporedi sa jednim razvikanim igračem PPD-a, Nexea  koji nisu nikad ništa osvojili, u Europi su kanta za napucavanje, za njih se brinu cjelokupne klupske mašinerije, a imaju plaću od nekoliko tisuća eura!!! Koliki može biti njihov motiv za nešto više i za nešto dalje??

I tu sam skrenuo s teme, ali radi se najviše o tome, a to se nitko ne usudi na glas kazati, a kamoli priznati….kod nas je najvažnija masovnost i kadetske lige…tek toliko da se može baratati brojkama i ubirati članarine….ali kad dođe vrijeme za seniorski rukomet…svi peru ruke i kažu da je važniji rad sa mladima.

Važan je,  da, i to jako….ali rukomet u cijelom svijetu ovisi od seniorskog rukometa.

I možemo mi tu pričati koliko hoćemo i što hoćemo, ali puno je teže biti trener seniorskog rukometa nego rukometa mlađih kategorija. Sorry kolege, ali bio sam i u jednom i u drugom.

Nisam jednom dobio “ u ruke klinca” za kojeg mi je kolega iz mldb rekao da je super talent i da je velika budućnost pred njim. Možda, u njegovim očima…i da, ok je igrao sa kllincima koji su bili 2 – 4 godine mlađi od njega….ali kad je došao u “stvaran” svijet….više od pola ih je odustalo jer je konkurencija puno veća i jača…a i takvih kakav je on bio ima na desetke.

I dok sam radio sa djecom uvijek sam se mogao pravdati sa “talentima”, glavno je da se igra, bolje da sun a terenu nego pred kompjuterom kod kuće…..ali kad uđeš u ligaško natjecanje……nema više toga. Samo rezultat.

I, kažeš…” samo treba vrednovati rad i rezultate”…možda….ali ovisi kako kod koga.

Rad da, ali rezultati…ovisi …preveliko je to breme za trenere mldb

I pošto je topic ženska repka…..ovim curama kapa do poda …to što su one ostvarile.je jedna bajka i drago mi je zbog njih i da će ostati upisane u analima ne samo hrvatskog, nego i europskog i svjetskog rukometa.

Hvala. Ćamila, hvala Tea, hvala Dora, hvala Ana, hvala Valentina, hvala Katarina…..hvala vam svima što ste nam uljepšal kraj ove užasne godine