Ante je napisao/la:
Ove vrhovne rukometne organizacije ponekad kad da rade protiv sebe. Imaš sport koji ionako kaska za onim najpopularnijim, i onda ga ti još pokopavaš nekim odlukama. O pravilima koja vape za promjenama već se puno pisalo, a sad imamo i ovo prvenstvo gdje se više ne može pohvatati sastave reprezentacija zbog silnih slučajeva zaraze i dolaska novih igrača.
Prije su rukometna prvenstva bila ljeti, no zbog podudaranja s velikim nogometnim natjecanjima i Olimpijskim igrama, netko je, logično, zaključio kako bi bilo dobro sve prebaciti na zimu, kad rukomet može doći u prvi plan. I onda se dogodi ovakve situacija -korona 'divlja', SP u nogometu će se iznimno održati na zimu, a OI nema – idealno za prebaciti prvenstvo na ljeto kad će situacija vjerojatno biti bolja. Ali ne, oni inzistiraju na ovakvom natjecanju i samo raspiruju dojam koji mnogi ljudi koji nisu baš rukometni fanatici imaju o ovom sportu.
Od tri mogućnosti – potpuno otkazivanje (ionako svake godine imamo bar jedno rukometno natjecanja, ne bi bila velika šteta jedno preskočiti), prebacivanje na ljeto ili ovo što sad imamo, oni odaberu, po meni, najlošije. Baš amaterski…
Nisu bila ljeti nego do 1990. su išla svake četvrte godine samo svjetska prvenstva (od 16 reprezentacija samo 3 obično nisu bile iz Europe: Koreja, Kuba, Alžir i sl.), a prvenstva su se održavala u kasno-zimskom terminu; s 1993. krenulo se u reforme a od 1994.-1999. prvenstva su se igrala svake godine u kasno-proljetnom terminu, pri čemu je uspostavljen "režim" parne godine za europska, neparne godine za svjetska prenstva. S Europskim prvenstvom 2000. u Hrvatskoj termin je prebačen za kraj siječnja (tj. sredina zime) i već punih 22 godine je tako. Jedino možda problematično je to što su prvenstva svake godine, pa u četverogodišnjem ciklusu imamo čak 5 velikih natjecanja (za razliku od košarke koja ima sada 3, ili odbojke s 4), računajući naravno i olimpijske igre. S druge strane, siječanjski termin je posato na neki način brend rukometa te teško je zamisliti da bi IHF/EHF išle u neke radikalne reforme koje bi se ticale smanjenja broja velikih takmičenja kao što je primjerice napravila FIBA; a u tom slučaju opet bi rukovodeći čelnici morali razmišljati kako kompenzirati tu zimsku stanku pa bi se moralo dalje ići neke kompromise.
