Ma neće bit kalkulacija, sustav natjecanja je takav da ne smiješ dozvoliti prosipanje bodova protiv slabijeg, jer se u suprotnom moraš vadit na najjačima, ipak samo dvije ekipe iz drugog kruga idu u razigravanje za medalje. To je ujedno i druga prednost ukidanja četvrtfinala, pored toga da nije fer da nekome dvije faze savršeno odigrane padnu u vodu zbog jedne utakmice.
Na prvi pogled, iz tri grupe u našoj polovici ždrijeba, za polufinale su najveći konkurenti Danska, Slovenija, Francuska, Hrvatska, Portugal, možda Mađarska samo zbog domaćeg terena (kvalitetom ne). Srbija se digla u kvalifikacijama, ali na velikom natjecanju će ih dočekat i drugačija Francuska, mislim da nemaju širinu i kvalitetu, pogotovo na vanjskim pozicijama, da u kontinuitetu pobjeđuju jače od sebe, kaj bi im trebalo za polufinale.
Iskreno, Portugalce ne vidim kao polufinaliste, Mađare i Srbe također ne. Hrvatska na papiru izgleda moćno i jako, ali kaj kad su naši problemi na nekim drugim karikama, tak da doslovce uoči nijednog natjecanja ne znamo kaj očekivat od naših. Koliko god otrcano zvuči, ali sastav nam je takav da nikoga neće iznenadit ako takva imena uzmu medalju, a opet malo koga bi iznenadilo recimo 8. mjesto.
Da ne duljimo, Danci i Francuzi su veliki favoriti našeg dijela ždrijeba, no ako negdje vidim prednost Hrvatske, Slovenije, to je svakako u tome da smo propustili Olimpijske igre, dok su Danska i Francuska igrali finale. Hoće li to nakupiti određeni umor kod igrača, pitanje koliko će glavom biti unutra, posebno nakon naporne klupske sezone.
Svakako je sigurno da bi prva utakmica mogla biti ključna. Odmah direktan dvoboj za polufinale, ako ispušimo od Francuske, to će bit golm pritisak u svakoj sljedećoj utakmici prvog kruga, a bome i drugog ako se plasiramo.
Osobno sam uvjeren da naša reprezentacija ima kvalitete za medalju, ali sve me strah da Jaganjac Božji i Martinović opet ne budu zapostavljeni pored provjerenih Šebetića, Srne, Klarice, Hrstića i inih Gopčevih propaliteta. A to je samo jedan od potencijalnih problema.