Velike utakmice odlucuje puno vise psihologija, a ne toliko kvalitet igraca ili taktika.
Jednostavno hormon stresa je toliko izrazen, da neki zbog toga zaborave osnove rukometa (poruseni motoricni aparat) i izgledaju kao treceligaski igraci, a isti ti igraci su prije tek tjedan dana u nebitnoj utakmici grupne faze djelovali kao vanzemaljci.
Zato se uvijek kaze "finale se ne igra, finale se pobjeduje". Pritisak velike utakmice je kljucan faktor kojega je treba ukomponirati u pripremu i izbor igraca. Koliko sam puta vidjeo na treningu igraca koji je igrao cudesan rukomet, ljetio po terenu, "no look passevi", frke, cepelini ma nema da nem...a onda na nekoj ozbiljnoj utakmici ovaj isti potpuno suprotno pada u "kanal" te ima velike probleme vec sa obicnim dodavanjem bek-srednji, kamoli da izgleda neki igrac.
Jos uvijek se u svim sportovima psihologija tretira kao nesto "usput" a ne kljucan faktor uspijeha. Banalan primjer su Njemacki "Bad Boysi" iz 2016-te godine. Prva utakmice grupe Njemaca-Spanjolska u kojoj su igraci sa Iberskog poluotoka briljirali i lagano pobijedili blijede i lose Nijemce.
Samo 14 dana kasnije, bez ijednog ozbiljnog treninga (na velikim turnirima su treningi vise manje regeneracija/priprema), bez ijedne same logicne razlage, ta ista Njemacka izgleda goropadno protiv iste Spanjolske i bukvalno ih pomete sa terene te senzacionalno osvaja EP.
Razlog? Samo psihologija (grupe). Njemacka je protiv Svedske u grupi na misice dobila prakticki izgubljenu utakmicu (s kojo bi ispali iz EP),tako se napunila samopouzdanjem, fokusom, mirnoco te rutino koje su samo rasle iz kola u kolo i to sve unatoc cinjenici da im je prakticki odpalo jos 2-3 igraca iz prve postave na samom prvenstvu.
Oni su tada jednostavno letili po terenu i bili na maksimumu psiholoske snaze. Ono kad ides potpuno miran na utakmicu i igras opusteno, jer duboko u sebi znas da ces pobjediti. I tako su oni iz momcadi kojoj su prognozirali izpad u grupnoj fazi postali prvaci Europe. Magija je trajala jos na OI u Riju, gdje su ispali u polufinalu sa Francuzima poslje gola Narcissa u zadnjoj sekundi te osvojili broncu.
Poslje toga sledi sokantan poraz u osmini finala SP France 2018, odlazak Dagura i potpuni raspad jedne generacije koje bi po godinama igraca tek sada morala biti u zenitu i osvajati zlata, a oni su od toga odaljeni jako daleko.
Tako to ide. Ljudski mozak je cudo i jedno od najmanje raziskanih a i razumljenih podrucja zivota. Neki znanstvenici kazu da znamo o svemiru vise nego o svim funkcijama mozga.
Sto se finala tice, kapo dolje Spanjolcima. Zaista. Ali zeleo bi da osvaja Svedska i navijat cu za njih.