Island je već dobio Nizozemsku, tako da sam editirao post, mislim da sada računica štima.

Hehe sta neki pisu o opcijama za ici dalje..ja mislim da se moramo nadafi losem danu danaca da bude manje od -10..

Budu Danci to rutinirano odradili.. Nizozemsku i Island rastereceni mozda mozemo i dobiti ili bar nesto odigrati..ali vise nesto ne..

Ocajna utakmica nasih nakon vrlo dobrog drugog kruga.

Ipak trenutni optimum Hrvatske reprezentacije su 2 od 4 pobjede u drugom krugu i ostvarimo li to nema nikakvih zamjerki ekipi i Horvatu.

Medutim bojim se da bi ponavljanjem ove igre moglo biti 0 od 4.

Protiv Danaca kako igraju sve osim -10 je dobar otpor ali s nasima nikad ne znas.

Mozda Pilipovic donese kvalitetu vise na golu.

Vrtim Hr - Poljska iz 2016 na jučubu i gledam Sliškovića kako trpa sa svojim topom, koja nostalgija...

Tuzno je kad se sjetim kako smo igrali nekad, recimo OI2012 kad smo mljeli sve redom u grupi i otisli valjda dalje s +50, razbili smo Dance i Španjolce po 10 razlike...naravno docekali nas Francuzi, al igrali smo bas leprsavo i nije bilo šanse da nas dobijaju tj. razbijaju ekipe ranga Argentine, Crne Gore, Brazila...

Također, dovoljno je pogledati koliko mi golova zabijamo, vrlo vrlo rijetko idemo preko 30, najcesce smo manje od 25...umjesto da ubrzavamo i pratimo svjetske trendove, premda to čak i nisu novi trendovi nego neki stari koje smo cak i mi nekad postavljali mi sad igramo rukomet iz 88'e...

Da sumiramo sve ovo, rukomet se promijenio i igra se puno brže, trči se u leđa protivniku, moraš imati vanjske šutere i igru širiti prema krilima te imati dobrog golmana...

Lino, a bome Horvat kao njegova kopija forsiraju stari rukomet koji je jako spor. Igramo na postavljenu obranu, nekih 7 na 6 gdje igraju jedan drugom smetaju i onda ubaci još Gadžu koji je predvidljiv i napad više usporava. Igramo sa dva srednja te ostajemo na jednom šuteru što je protivnicima lako zatvoriti, isto kao i crtu prema pivotu. Krila ne koristimo...Što je najgore igramo sa dva pivota te protivnicima je još lakše zatvoriti proigravanja. 

Zato doživljavamo ovakve šokove jer smo sami sebe sterilizirali. Rukomet je jednostavna igra ako igraš po pravilima. Da stvar bude gora imamo jedne od najboljih svjetskih kreatora u vidu Cindrića, Duvnjaka i Karačića, pa i mali Lučin ide u tom smjeru, a igramo loš napad.

Naša koncepcija igre se temelji na nekoj obrani, no pobjeđuje onaj koji više zabije i ako u prvih 20-ak minuta imaš 4 gola kao mi danas ne možeš sanjati o modernom rukometu. Gdje su nestali šuteri, pa nekad su kod nas Lac i Metličić znali imati po 8 do 10 golova, Džomba na krilu da ne govorim...Nekad smo igrali modernije nego danas. 

Što se obrane tiče, premeki smo. Nema izlazaka na šutere, kada se ovdje spominjao Buntić, pa uvijek ga se sjetim kako se tukao sa onim Tunižanima makar pokupio dvije minute. Svako dizanje je bilo hvatanje i onemogućavanje šuta na naš gol. Bezidejno u napadu, malko u obrani to su riječi kojima bih opisao naš rukomet. 

Rukomet se promijenio prije 20 godina, mislim ubrzao, mi smo igrali brzi rukomet godinama, sad odjednom u drugom Cervarovom i prvom Horvatovom mandatu, igramo dizelaski rukomet iz devedesetih. 

Paradoksalno je da smo mi i mijenjali rukomet, uz ostale. Prije desetak godina zabijali smo gomilu golova na kontru, Cupic je resetao, kao i Strlek. Duvnjakova tranzicija savrsena, igralo se brzo u ledja protivniku, sad vise i ne vidim kvalitetnu kontru a igra na krila ne postoji. Gadza gura na pivota a suteri ako sami sebi kreiraju, i kreiraju.