Realno, naš rukomet je u strahovitom padu, ona Balićeva i Lackovićeca generacija se potrošila negdje 2010-2011, nakon toga mi 10-ak godina nismo bili u finalu, sve do zadnjeg EURA, kad smo u valjda najinfarktnijoj utakmici ikad i možda najboljoj individualnoj izvedbi nekog igrača ikad (Sagosen) ušli u finale i tamo sami sebe pobijedili protiv Španjolske, ostalo je sve bilo puno podbačaja, ispadanja u polufinalima. U biti, čak je i Balićeva generacija na kraju ispala popriličan gubitnik, vjerujem da ovi pratitelji rukometa svakog siječnja vjeruju da smo se naosvajali zlata i da im kažeš da smo zadnje zlato osvojili 2004. godine (olimpijske igre), rekli bi ti da si budala i da nemaš pojma u rukometu. A istina je da smo gubili finala, polufinala, svašta, naravno da je najbolniji onaj poraz u finalu SP u Zagrebu od Francuza, kad smo zadužili i boga i vraga da napravimo dvorane koje će se otplaćivati još godinama (mislim da naša u Varaždinu do 2032.), ali to je valjda bila i najjača tekma u povijesti reprezentativnog rukometa, dvije nevjerojatno snažne reprezentacije i tu smo pukli pod pritiskom, stalno smo imali i nekkavo ludilo na klupi pa smo dobivali isključenja zbog trenera i svašta, ali je istina i da su Francuzi baš brutalna ekipa. Mene najviše muči da kad bi i uspjeli izbaciti Francuze (recimo na prvenstvu u Srbiji ili Španjolskoj), onda bi izgubili od nekog drugog (Danska, Španjolska, onaj nevjerojatni poraz od Srbije, čak su nas i Norvežani izbacili, a prije toga praktički nisu postojali na rukometnoj karti, nakon toga su postali sila). Francuzi jedno prvenstvo baš zabrljaju, sljedeće odmah osvajaju. A i ovo pomlađivanje, meni nije jasno kako uvijek mi radimo nekakve četverogodišnje programe i projekte, olimpijske cikluse i slično. Kod nas bi Karabatić sigurno bio umirovljen prije 6-7 godina i takve nebuloze. Tako da ne duljim, smatramo da smo rukometna velesila, što s obzirom na ulaganja i broj stanovnika realno i jesmo, ali ipak smo već godinama miljama daleko od samog vrha, može se zalomiti natjecanje da odemo do finala kao prije dvije godine, ali to se mora poklopiti baš sve, da nitko nije ozlijeđen, da protivnici kiksaju, da nam vratari brane 15 lopti po tekmi (a to imamo svako peto prvenstvo) i slično. Nažalost, mislim da nam slijede godine suočavanja sa surovom realnošću, evo, sad nas Crnogorci školuju, Portugal nas izbacio lani, znam da smo Japan dobili na teške guzove i slično, bojim se da protiv ovih najjačih možemo dobiti jednu od deset