Pozdrav svima poslije dugog vrijemena :)

Priča smo zanimiljvim promjenama na rukometnoj mapi Europe. Portugal i Holandija su danas ozibljne reprezentacije, koje imaju već nekoliko godina iskustva na velikim turnirima i to se jasno vidi. Ako su 4 godine nazad bili lijepo iznenadjenje, danas to više nisu, kvaliteta je dokazana. Farski otoci su jedna bajkovita priča, koja je teško opisljiva riječima. Ovakav zanos, srce, ta glad za pobjedom i toliko navijača na tribinama, ovo je zaista fascinantno. A igra na terenu fantastična, okomita, brza, agresivna i puna energije. Kapa do poda. Bod protiv Norveške nek bude veliki poticaj za nadaljni kvalitetni rad i razvoj rukometa u zemlji.

Austrija svake godine bolja, imaju solidnu ligu i nekoliko kvalitetnih igrača, a trener Pajovič ima kontinuitet rada što je uvijek jako dobro. Odlično je za rukomet da je na prvenstvu Rumunjska, iako još nema roster na ozbiljnom nivou za nešto više. Ali ulažu veliki novac (posebno Dinamo Bucuresti) i vazno je, da rukomet postane ponovo popularan u toj zemlji sa velikom i dugom rukometnom tradicijom.

Gruzija ima nekoliko zanimljivih mladih igrača, posebno desni vanjski  Tskhovrebadze, igrač Gummersbacha. Grčka je prvi put na EP ali nekao ide u ciklima. Dvadesetak godina nazad su za vrijeme OI u Ateni imali odličnu momčad i sve je djelovalo da će rukomet tako postati »ozbiljna stvar«. Nažalost nije bilo tako iako su rukometne momčadi sekcije velikih kluba (nogometnih). Možda će ovo EP znaćiti neki preokret, mada sumnjam.

Sa druge strane, očekivan (za sada još uvijek relativno blagi) pad Španjolske i Norveške, a puno veći Poljske. Španjolska još uvijek ima sjajne igrače na nekim pozicijama (Alex, golmani, krila..) ali su slabiji nego što su bili prije 2-3 godine. Posebno im fali defenziva, jer su veliki ulog u osvajanju medalja imali "centralni braniči" kao što su bili Morros i Guardiola. Isto tako su, osim Alexa, puno lošiji u vanskoj liniji. Jednostavno, dodje do klasične izmjene generacija i normalno da zahtjeva neko vrijeme. Ali su velesila i nikako ih ne smijemo dati u kontekst jedne loše utakmice, ma koliko god težak poraz protiv Hrvatske bio. Norvežani imaju svoju još uvijek vrhunsku "prvu postavu" na čelu sa Sagosenom, ali su tanki u rotaciji. Nekako su izgleda prošli svoj zenit, bili veliko iznenadjenje tamo 2017-te, onda nekoliko godina "letjeli" po terenu, ali uvijek je nešto falilo za konačni korak. Poljska potpuno u padu, zaista loše sve to izgleda. Imaju dobru ligu sa dva vrhunska kluba, ali izgleda je produkcija domaćih igrača loša i to se vidi.

O favoritima nema smisla puno trošiti riječi jer se sve zna. Danska izgleda najdominantnija, a onda ima nekih 5-6 momčadi koje mogu i u finale ili »ostati u grupi« i gdje u medjusobnim utakmicama odlućuju nijanse kao što su ozlijede, dnevna forma itd.

Kod Hrvatske je bilo sve već rećeno. Rukometna rapsodija i jedna najboljih utakmica jedne rukometne momčadi u povijesti velikih turnira. Kako god sjajno sve izgledalo, još uvijek govorimo o "tek" 2 boda i jednoj utakmici, tako da će trebati "reset emocija", jer turnir je dug, a medalje se dijele tek krajem mjeseca. Samopouzdanje je glavni elemenat uspjeha neke momčadi, a prevelika euforija može biti opasna. Ali sa navijačke strane kako ostati hladan i miran kod takve igre, pa nemoguće:) Što me najviše veseli je velika uloga mladih igrača. Mandić, Srna, Načinović, Martinović su već danas nositelji momčadi, a njihove najbolje godine tek stižu. Tu su i Klarica, Kuzmanović, Glavaš, Jaganjac (ozljeda) a i puno drugih, tako da nema brige za buducnost.

U samoj fazi igre odlična tranzicija, brz rukomet, atraktivan, moderan. 

Ono što me najviše impresioniralo na utakmici sa Španjolskom je bila energija na klupi. Ja odavno nisam video nešto slićno tome. Klupa je praktički »igrala« sa igračima u polju! Svaki dobri potez suigrača u igri je bio nagradjen aplauzom, svaka pogreška bila u trenutku zaboravljena gromoglasnim bodrenjem i ulivanjem snage, jednostavno sve je djelovalo kao jedan homogeni tim, gdje uopće nije imalo nikakve veze tko je u igri a tko na klupi. Meni je to tako drago vidjeti, posebno danas u svijetu profesionalnog sporta, gdje se sve svodi na »odradjivanje posla« sa puno manje emocija.

O Duvnjaku ja nemam više riječi. Pa meni je Dule dijelovao kao pomoćni trener/co-trainer, a ne igrač na klupi! Konstantno bodrenje, energija, savjeti...ma kapa do poda. Imati takav karakter u jednoj momčadi je slatki san svakog trenera! Jer ovo jednostavno daje neku dodatnu dimenziju jednoj momčadi u cijelini, jer ako jedan Duvnjak skaće, viće, bodri…pa kako će onda netko pokraj njega nijemo sijediti?

Euro 2024 je za sada gledano iz sportsko-ekonomskog vidika pun pogodak. Pune dvorane, rekordi gledatelja, sjajna kulisa, ogroman broj ljudi preko TV-a,  sportski duh i fair play..sve je to »suho zlato« za naš sport. Nadam se da će neki sponzori prepoznati potencijal ovog sporta i više ulagati u rukomet. Jer ima sve, da bude kompetitivan dvoranski sport. Ima taj sport velike mane i to stoji. Priča ze neku drugu temu. Ali atraktivnost rukometa je zaista neki faktor na kome bi trebali puno više raditi marketing i tako možda dobiti još više prostora na TV-u, još više gledatlja,a samim time veći potencijalni trg za ulaganje. Termin igranja u siječnju je odličan, kako god zvučalo »čudno«.  Ali nekako u tom mjesecu u biti nema velikih sportskih događaja, najhladniji je dio godine pa su ljudi više kući i prate sport na TV-u, a i naviknili smo se svi na taj »rukometni siječanj« .

Zaključit ću pričo sa vratarima. Kazali smo uvijek »golman je pola pobjede« ali danas je golman najbitnija karika u rukometu. Jednostavno, ovaj sport je evolvirao na takav način i danas kvalitetni golman znači razliku izmed dobre ili loše momčadi. Ako vratar brani, momčad se psihološki diže, a suprotna pada. Imaš stabilnost, snagu, možeš odigrati kontru i polukontru te tako postigati lagane golove, to vodi do manje potrošnje energije i više sviježine u zakljućku…jednostavno, kvalitetan vratar je postao najbitnija karika u rukometu.

Ivić sada dolazi u najbolje godine, a Mandić i Kuzmanović su dva supertalenta koja imata ogroman potencijal i vjerujem da će Hrvatska slijedećih 15-ak godina imati odlična riješenja na golu.

Ništa, vrijeme je za utakmico:). Lijepi podrav.