Obje ekipe su imale tehničkih grešaka, i mi smo dosta njihovih iskoristili ali eto ipak su oni bili koncentriraniji na kraju.

Ovo su naše klasične utakmice protiv tih "velikih" protivnika, još od 2003. naovamo. Uvijek je to dramatično, mukotrpno, frustrirajuće i na jednu-dvije lopte, mučenje u napadu gdje izgleda da nemamo ništa uigrano nego pojedinci vuku na individualnu kvalitetu a golmani nas drže na životu. Ko da opisujem polufinale protiv Španjolske 2003.

Kad dobiješ takvu utakmicu to je najslađe, ali jebiga, nećeš uvijek dobit.

Svejedno, meni je drago da bar opet možemo imat drame protiv najvećih, umjesto da nas metu s pola gasa.

Sjetimo se ove utakmice, ima toga jos samo ne mogu naci, kralo nas na veliko i ipak smo pobijedili i otisli u finale.

Tako ce biti i sa Nijemcima, i jos gore, ako bude odlucujuca utakmica. Moras pobijediti i suce. 

Ma čekajte: naš najbolji igrač je bija Kuzmanović!?! Bravo za njega, ali!?! Kakva je to obrana kada te golman mora spašavat? Ili još bolje: jesmo li danas igrali ikakvu obranu? Obranu dostojnu ovakve utakmice! A šta da kažem za Perkovca?!? On kod onog obostranog isključenja (to je po meni potez utakmice; negativan) on vadi golmana i igramo 6 na 5 i dobijemo 2 gola!?! Zar nije lakše igrat 5 na 5 nego onih standardnih 6 na 6? Ili još bolje: nego tih riskantnih naših 6 na njihovih 5 ali sa praznon brankon? Ili ja nemam pojma o rukometu!

sam si sve analizira na kraju i zaključija