Što reći, veliki je ovo neuspjeh ženske reprezentacije, ali takva je selekcija igračica. S vremena na vrijeme, dođu bolje godine, bolje igračice - još davno, 90-tih su tu bile: Petika, Klikovac - Bubalo, Hasagić i druge, pa je onda trebalo pričekati gotovo desetljeće dok na scenu nisu stupile Tatari, Arslanagić, Žderić, Golubić, Grubišić, predvođene A. Penezić. Kada su se one polako opraštala gradila se nova generacija koja je vrhunac doživjela sa senzacijom na EP 2020.
Sada smo se opet našli u nekom vakuumu, ali ovog puta pad je tim bolniji. Jednostavno, kola su krenula nizbrdo na više razina. Pa makar ni ovaj rezultat nije nipošto realan, simbolično predstavlja lom.
Obrvan je dokazan trener, iako su davno prošli njegovi najbolji dani, a čini mi se da su ga pogodile osobne nedaće zbog kojih i nije mogao biti koncentriran na posao. Čovjeku treba odmor i predah, mada s Podravkom radi korektan posao, vratio je ekipu na vrh ženske rukometne lige, vratio je u LP... Možda nije najbolje rješenje za ženski rukomet, ali čovjek se iskazao godinama u muškom rukometu, pa tko će preuzeti žensku ekipu ako ne netko iskusan. Odabir Obrvana se nekako nametao kao logično rješenje. Jednostavno, problemi su puno dublji i tražiti krivca u čovjeku koji je podmetnuo svoja leđa također je deplasirano.
Teško je biti pametan nakon rezultatskog debakla... Jedino ostaje da nam se koji put nakon desetak godina ponovno potrefi.