konecno kraj najdosadno prvenstvo u universuma.moram se pohvaliti da nisam ni jedns utakmica gledao.

zenski rukomet je na takve amaterski razine da je po malo njeverovatno.

Pa dobro, svatko bi htio imati malo slabiji napad koji u polufinalu i finalu postiže po 30 golova, pa neka protivnik to pokuša nadmašiti. Imaju slabiji napad nego prije a razlika između Norveške i ostatka rukometnog svijeta se još povećala umjesto da se smanji. A da pokušaju na sljedeće prvenstvo doći i bez Reistad pa možda ostale momčadi budu imale veće šanse. 😇

Šalu na stranu, evo nekoliko mogućih razloga zašto je Norveška tako glatko osvojila unatoč svim izostancima:

1. Igranje u jakim europskim klubovima. Svi nositelji igre u reprezentaciji imaju istu takvu ulogu u svojim klubovima, izuzev Camille Herrem sve ostale igraju ligu prvaka u najjačim ili protiv najjačih klubova, a to se jednostavno mora osjetiti na terenu.

2. Sustav, sustav... i opet sustav. Kod Norveške ne postoje stare i mlade igračice već igraju one koje su u tom trenutku najbolje. I ne može nitko preko noći od statusa anonimusa samo tako ući u udarnu postavu. Npr. Thale Deila je na prethodna 3 natjecanja skupljala minute na kapaljku, na OI prije samo 4 mjeseca bila druga najmanje korištena igračica u momčadi, a sada je među nositeljima igre. Silom prilika je tako ispalo zbog izostanaka, ali sigurno ne bi imala takvu minutažu da to nije zaslužila svojim igrama ove sezone u Odenseu.

3. Obrana. S obzirom da je puno prije prvenstva bilo jasno kako neće imati Oftedal i Mörk, koje će uvijek u napadu izmisliti gol ili nekakvu asistenciju, trebalo je zategnuti obranu iz čega proizlaze kontre i laki golovi.

4. Mogućnost prilagodbe igranja na više pozicija. Najočitiji primjer je Skogrand koja inače jest vanjska igračica, ali je na OI igrala krilo pošto je vanjska linija tada bila prenapučena, dok je ovdje odigrala bitnu ulogu na svojoj prirodnoj poziciji.

5. Ne kaže se uzalud da je skromnost vrlina najvećih. Norveška je čvrsto stajala na zemlji i nitko iz njezinih redova se nije razmetao velikim izjavama o osvajanju zlata. Nakon razbijanja Nizozemske Hergeirsson mrtav hladan izjavi da napad nije tako tečan. Thale Deila konačno dočeka veću ulogu u momčadi i neposredno nakon plasmana u finale izjavi kako joj nedostaju Oftedal i Mörk jer bi htjela još učiti od njih. Nitko ne stavlja svoje osobne interese ispred uspjeha momčadi. Nasuprot toga, Edwige (istina, bivša igračica koja više ne igra) je izjavila kako Francuska nema niti jednu slabu točku u momčadi. I onda ta momčad bez mane na kraju osvoji tek drvenu medalju, kako se ono kaže svakome po zaslugama.