Dobar dan.

Ono što sam detektirao na ovome prvenstvu jest činjenica, da puno momčadi ima velike probleme kad su u ulogi papirnatog favorita, a glavni razlog je naravno "natjecateljski pritisak". Još nismo završili grupnu fazu, a već imamo pregršt takvih utakmica: Njemačka-Srbija, Danska-Portugal, Gruzija-Hrvatska, Madžarska-Island te Makedonija-Portugal. Na svim tim utakmicama ili su veliki papirnati favoriti teško podbacili (Njemačka, Danska, Portugal...) ili su jedva izvukli pobjedu protiv objektivno puno slabije momčadi (Hrvatska, Island..). 

Nije to stvar samo izjednačenosti momčadi nego je stvar i psihološkog karaktera. Kako onda razložiti situaciju, u kojoj Portugal proti itekako oslabljene Makedonije u posljednjim sekundama spašava bod, a onda, tek 2 dana kasnije, usred Danske glatko pobjedi "dream team" turnira? Ili pak Hrvatska, koja pod pritiskom izrazitog favorita skoro izgubi bod(ove) protiv outsiderja Gruzije, da bi 2 dana kasnije glatko pobjedila vrlo dobro Nizozemsku i to praktički bez prednosti vratara, jer su obji golmani imali točno 8 obramba? Isto valja za Njemačku, koja je daleko najtežeg suparnika (Španjolsku) najlakše pobjedila.

Nekako mi se čini da svima puno više odgovara uloga "underdoga" ili barem ne "velikog favorita". Svjedoci smo velikim nihanjima u kvaliteti izvedbe rukometne igre, jer neke momčadi u 2 dana odigraju potpuno dijametralnu utakmicu. Zato smatram da će i ovaj faktor potpuno poremetiti prognoze prije turnira. Je, Danci su i dalje daleko, ma daleko najbolja i najkompletnija momčad. Ali sada trebaju za redom pobjediti Francusku, pa onda Španjolsku, slijedi Njemačka i na kraju Norveška. I postoji šansa da si sa jednim porazom out, što bi bio svojevrstni sportski debakl kad uzmemom u obzir kvalitetu momčadi i još domači turnir. Tako da pritisak će biti ogroman i teško se je nositi s time. 

Pogledajmo recimo Slovneniju. Na OI u Parizu su došli potpuno rasterećeni jer su već samom kvalifikacijom na turnir dosegli cilj generacije. Igrali su rasterećeno i poletno, bez ikakvog pritiska. Rezultat? Za jedan gol nisu ušli u finale OI i to protiv Danaca. Slijedeče svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj očekivanja su bila ogromna: Solidan ždrijeb, puno domačih navijača, dokazana kvaliteta iz OI itd. Očekivao se rezultat i šta se dogodilo? Momčad je pukla pod pritiskom, odigrala ispodprosjećan turnir i ispala već u drugom krugu.

Slična situacija je danas u drugoj, na papiru puno lakšoj grupi. Svi vide u borbi za polufinale kao sigurno Švedsku. Da su na papiru najbolji u toj grupi, jesu. Nema nikakve dvojbi. Ali oni sad trebaju prvo danas pobijediti potpuno rasterećnu Hrvatsku, a onda, odvisno od današnjeg rezultata, i Sloveniju te Island a možda i Madžarsku.  Na papiru lako, u praksi puno teže. Zašto? Zato jer sa takvim ždrijebom svi očekuju pobjedu. A na drugoj strani jesu kvalitetom malo lošije reprezentacije, ali svjedeno itekako ozbiljne momčadi koje mogu u jednoj utakmici glatko pobijedeti skoro pa sve.

Vrhunski igrači i momčadi se prepoznaju u situacijama kad je najteže. Zašto je ona generacija Francuske bila tako jaka i toliko osvojila u kontinuitetu? Izmedju ostalog i zbog iznimne mentalne snage. Snaga nije samo fizička nego i mentalna-psihološka. Oni su bili psihološki iznimno jaki i praktički nikad nisu klecnili pod ulogom favorita. I to je ultimativni dokaz kvalitete neke momčadi. Znaći pobjedjitvati u seriji i pobjedjitvati tada, kad "moraš", a ne samo tada, kad "iznenadiš favorita" a poraz ne znaći ništa je ga "svi očekuju".

Smatram, da neće biti kraj iznenadjenja na ovome Euru i da će puno favorita imati velike probleme. Jer jednostavno kvaliteta prosjećnih momčadi je iznimno narasla. Danas nema više 6-7 ekipa u borbi za medalju nego 10-12. I ako je prije 10/15 godina bilo dovoljno na utakmici protiv "solidne momčadi" odigrati kvalitetno posljednjih 15 minuta, danas to ne važi više jer su sve momčadi puno izjednaćenije. Naravno i kvalitet onih najboljih, osim Danske, nije na nivou najboljih i najdominantnijih momčadi iz prošlosti. Po mom skromnom mišljenju ovo je nešto predivno za naš sport i ova izjednaćenost utakmica može samo pomoći rukometu da dobiva na popularnosti. Jer ljudi uživaju kad je "egal utakmica", kad su emocije na vrhuncu, kad pobjeduje outsider...to je ono što vuće publiku u dvorane i ispred Tv ekarana. Rijetko tko želi gledati revijalne utakmice, odigrane na 30% energetskih kapaciteta, u polupraznoj dvorani i sa +17 razlike na poluvrijemenu :)

 

Lijepi pozdrav.

Kad ćemo mi imati takve srednje vanjske? Kod nas se zadnjih 20 godina vrtili jedni te isti s povremenim padobrancima. Zar smo stvarno tako jadni da nas i jedna Slovenija šiša u tome? Zar ne možemo planski, ciljano i sustavno stvoriti takvog CB primarno ako vidiš da smo tu u deficitu? Nama je jedan Ivano Pavlović drugi srednji vanjski, aloo?!!

Ja se ne sjećam nekog poštenog srednjeg još od Domagoja Pavlovića kojeg su nažalost ozljede unakazile

Eto nasi iz generacije mladjeg Andraza Makuca, Lisac i Dujic.. Tako reci oba poceli igrati najvisi rang i prije Andraza. Andraz je u Kopar stigo iz Kozine kao kadet, sa 17. Igrao malo na krilu kad poceo dobivati prilike u seniorima, pa onda na srednjem.. I Lisec i Dujic su vec tada premjerku igrali... Makucu je onda karjera krenula uzlazno, u Kp rjesili dosta igraca i mladi dobili priliku..on bio najbolji, i uzelo ga Celje u zamjenu za Mitju Janca..

Nasi u to vrijeme stagnirali, ajde Dujic potpisao u FRA..

Eto iz te generacije je i Pavlovic..,ali nije igrao za mladje selekcije..ali na temelju onoga sta vidimo usporedjivati njega i A. Makuca... pa i ostale nase srednje te generacije...nema smisla..

Ne znam, sta se i di kod nas desi... Do kadeta stima, cesto su bolji od onih iz drugih repki, a onda..bumm..pad strmoglavi..

Pa u tom smjeru je nekako išao i moj komentar. Odlični su, najbolji, ali nisu nepobjedivi (takvi u sportu ne postoje), niti je ovaj poraz od Portugala senzacija. Iznenađenje da, ali ne senzacija. Kad im uđeš u mlin i kad se razigraju, to izgleda svemirski, ali imaju i oni slabosti. Pa i ona najjača francuska generacija je znala na pojedinim prvenstvima skroz podbaciti, teško je iz godine u godinu dominirati. Ovaj danski niz pobjeda je baš bio impresivan, morao je negdje puknuti.

A ova skupina u koju su sad uletjeli je baš strašna, ja se ne sjećam da sam vidio jaču na nekom natjecanju. Ovo im je baš izazov.

Produkcija rukometasa u sloveniji je nevjerojatna s obzirom na bazu. 

Negdi sam ubrao podatak da skoro 3% rukometasa koji pocmu igrat rukomet dohvate reprezentativni nastup. 

Mozda farani sad to sisaju ali oni su se tek pojavili na ozbiljnoj sceni. 

Čemu to omalovažavanje Slovenije?

Nije omalovažavanje, prije prvenstva ste ih ovdje štracali na najjače!

A ovdje igra EKIPA! Mačak i Janc drže ritam, a dečki IGRAJU!

Znaju se i zaigrati, mo onda ih va DVA "starca" izvuku!

Sad si praktički rekao najveći problem hrvatskog sporta i to jako malo ljudi razumije...

Hrvatska je jako talentirana zemlja, možemo se složiti da Modrića, Duvnjaka, Balića...nitko ne može zagarantirati, ali nam povijest i talent govore da će "doći novi". I tu dolazi problem naše politike, nepotizma i korupcije što mi imam mogućnost da proizvedemo može nekoliko vrhunskih igrača u svakom sportu godišnje i maksimiliziramo talent, a mi to napravimo svakih par godina. Onda ekipa na vrhu koja sjedi 20+ godina kaže dobro se radi, iako je to rezultat ustvari lošeg rada gdje je talent pojedinaca isplivao radom, mukom možda kojeg trenera i slično, a ne sustava. 

Slovenci nemaju toliko, ali ga maksimiliziraju do kraja. To se vidi u odbojci, košarci, rukometu...

Naši će na talentiranu generaciju stavit rođu od izbornika, oni će dovesti struku. Uvijek postoje scenariji, no kakav bi naš rukomet bio da je na čelu naše reprezentacije bio jedan Sigurdsson zadnjih 10-ak godina. Bi li nam i dalje najveći uspjeh bilo srebro, ili recimo da imam pošten kadar bez menadžerskih igrica, da imamo HRS bez politike, da se ulaže u mlade trenere i da nam neki stranac organizira rad mlađih kategorija, da treneri nisu potplaćeni i da se u reprezentacije upada po zaslugama...

Nitko ne može predvidjeti, ali bi vjerojatno imali puno više svjetskih zvjezda, više medalja, više klubova sa europskim stažom, jaču ligu itd. Slovenci nastoje izvući iz onog malo puno, a naši iz puno izvuku malo. To je išlo dok nije nastao kolaps, pa se Dagur angažirao da rukomet ne ode u potpunom smjeru košarke.