Dobra večer.
Svaka momčad ima prednosti i mane, a sportska umjetnost je stvoriti sistem igre koji minimizira/sakrije nedostatke neke momčadi a istovremeno potencira njezine kvalitete. Pozicijski napad je praktički postao 3. najvažnije bazno stanje u rukometu, iza obrane a i iza tranzicije u napad/kontre.
U momčadskim sportovima s loptom najvažnija je obrana, jer u glaunom obrana osvaja naslove. Dagur to dobro zna, jer je Njemačka 2016-te osvojila zlato i to praktički bez ijednog "world class" ofanzivca. Najbolji njemački strijelac turnira je bio Reichmann i to tek na 16.poziciji lijestvice strijelaca. Imali su organiziran, discipliniran i kolektivno jak napad, ali bez nekog posebnog igrača u napadu, koji bi sa individualnom kvalitetom sam rješavao utakmice.
Ali obrana im je bila daleko največi forte i to je na kraju doneslo zlatu medalju. Wolff je bio najbolji vratar turnira, 6-0 obrana je bila sjajna i tako su protiv jedne Danske dobili samo 23 golova, protiv Rusije isto 23, protiv Mađarske tek 19, a u finalu protiv Španjolske impresivnih samo 17 primljenih pogodaka. A kad jedna momčad ima takvu obranu i prima toliko malo golova, onda je samopouzdanje na vrlo visokom nivou i teško je pobjediti takve momčadi iako možda nemaju brilijantan napad.
Uzmimo još jedan primjer: Dansku na prošlom SP-u. Je, napadački sjajna momčad koja je igru u napadu usavršavila i pojednostavila do te mjere da praktički pobjeduju utakmice sa par "akcija-prolaza" i to zaista sjajno izgleda za oko. Ali kako god okrenemo, Danska je i momčad koja prima (daleko) najmanje golova. I zbog toga ima ogroman broj kontri i polukontri u kojoj dominiraju i tako rješevaju utakmice. Vrhunska obrana, čuveni Nielsen i šah-mat u 2 poteza sa kontrom. Tek onda dodje pozicijski napad i individualni kvalitet Gidsela, Pytlicka i ostalih.
U drugoj grupnoj fazi SP-a su primili u prosjeku tek 24 golova po utakmici, onda u 1/4 finala samo 21 od Brazila, pa u polufinalu niskih 27 od ofenzivnog vrlo efikasnog Portugala, da bi na kraju u finalu primili 26 pogodaka. Znaći u utakmicama koje su nešto značile, njih 8, primili su u prosjeku manje od 25 pogodaka na utakmicu što je u modernom rukometu zaista niska brojka.
Ako se ovdje nadovezemo na Hrvatsku obranu.
Recimo obrana 5-1 sa Kuzmanovićem na golu, na "jedinicama" Mandić i Šoštarić, na halfovima Srna i Maraš, na centarhalfu Šušnja i na prednjem Mamić. Napadački gledano ovakva momčad možda i nije toliko dominantna, ali ako odigraju na svom nivou u defanzivnom dijelu, onda postoji zaista malo ekipa koje mogu konkurirati takvoj obrani. Šušnja je postao izvanredni centarhalf koji odlično čita igru i zatvara prostor, Mamic sa svojom visinom i taktičkim znanjem u igri prednjega prekida i protok lopte i izgradu napada i tjera bekove u individualnu igru 1na1, a na halfovima su Maraš i Srna, koji su iznimno jaki u duelu, a zbog visine mogu odigrati "na sigurno" puno pliće jer ih je teško propucati izvan 9m. Takva obrana djeluje agresivno i proaktivno i može iznuditi puno tehničkih pogrešaka suprotnog napada te izgubljenih lopti. Zbog manjka gustoće uglaunom "pukne" na zicerima: krilima, prolazima široko izmedju 1/2 ili pivotu. A kad dodje do toga, tu su na golu Kuzmanović/Mandić koji su sjajni u branjenju zicera.
Po mom skromnom mišljenju je Hrvatska medju najboljim ekipama svijeta u defenzivnom baznom stanju rukometne igre. Jednostavno, profil igrača je takav, da to omogoćuje. Pogledajmo samo vanjske igrače, skoro svi mogu odigrati važne role na halfovima ili centarlnom bloku, čak i na prednjem. Pivoti isto svi sa važnim rolama u obrani, lijeva krila također. Desna krila ne mogu odigrati halfove, ali su vrlo kvalitetni u igri na "jedinici" jer dobro zatvaraju široke prolaze vanjskih, nastavljaju probijanja i znaju ukrast loptu. Tako da postoji ogromno defanzivnih opcija koje može ova momčad odigrati. Od plitke i visoke 6-0, do agresivne 5-1 sa plitkim ili pak duboko isturenim prednjim. A onda je tu i pozicija golmana. Vratari su u modernom rukometu, zbog velikog broja napada, postali praktički najvažniji akteri i tu je Hrvatska apsolutno dominantna.
Iz takve obrane slijedi brza tranzicija i laki golovi. I tu se u glaunom prave razlika izmedju momčadi. Hrvatska ima sjajnu obranu i sjajnu kontru a to je danas "must" ako se žele osvojiti medalja. Pozicijski napad je danas praktički "standardiziran" i sve se svodi na brzi protok lopte, prebrojavanje i posebno na igru 1:1 gdje dominira individualna kvaliteta niskih i pokretnih igrača.
Nadamo se kvalitetnim utakmicama i dobrom rukometu na ovom Euru :)
Lijepi pozdrav.
[uredio Claudio - 30. prosinca 2025. u 20:16]