ARIZIN je napisao/la:
Povremeno pratim rukomet, sezonski rekli bi i osobno su mi daleko draže utakmice gdje se igra dobra obrana i gdje je manje golova, umjesto modernog trčanja kontri i utakmica gdje padne 40 golova na obje strane.
Kada golovi rijetko padaju, svaki gol ti podiže euforiju jer se do njega teško dolazi. Kada padaju kao na traci izgubi se ta draž zabijanja. Sjećam se našeg finala SP sa Španjolcima 2005, mislim da je bilo 40-35 za Španjolsku gdje su naši golmani imali zajedno oko 4 obrane. Daleko manje zanimljiva i napeta nego neke kasnije bitke sa Francuzima ili Dancima.
Vidi cijeli citat
Da, te 2005. smo jednostavno puknuti u finalu i raspali se i prije nego što je utakmica trebala dobiti onu dinamiku. 5 mjeseci ranije na OI u Ateni smo razvalili tu Španjolsku u jednoj briljantno odigranoj utakmici, a i u skupini na SP 2005. smo ih dobili. No u finalu nam se dogodio "blackout" i Španjolci su gađali i pogađali sve. A onda kada su se odvojili na 10 golova razlike, utakmica je prešla u revijalni ton, a nama je ostala utjeha što smo ipak na kraju izgubili "pristojnom" razlikom; da su Španjolci nastavili gaziti, vjerojatno bi rezultat bio tipa 37-24, a ovako...
Sjećam se i filozofije Z. Noke Serdarušića u njemačkom Kielu koji je bio jedan od tih prvih trenera koji je "prigrlio" run-and-gun rukomet početkom 00-tih, a istovremeno su te skandinavske reprezentacije, ustvari Danci kao prvi, išli sa značajnim ubrzanjem igre u stilu da utakmice pretvore u jurnjavu, ali iz razloga što su primjerice imali vrhunskog Hvidta na golu. Bez takvog jednog vrhunskog golmana run-and-gun rukomet bio je veliki rizik, jer jednostavno nije se to moglo pratiti; prebrzo bi to bilo i za vlastite igrače. Noka je to uspio dići na visok nivo, u njemačkoj ligi je taj run-and-gun profunkcionirao, no u Europi, napose u španjolskoj ligi još je bilo snažnih klubova koji bi se znali tome oduprijeti, pa su još do kraja tog 1. desetljeća 21. stoljeća bili oni "titanski" dvoboji između španjolskih i njemačkih (čak preciznij rečeno skandinavskih) filozofija. Isto tako još do prije dvadesetak godina bilo je onih korpulentnih ali relativno tromih teškaša koji su carevali obranom i koji su bili veliki izazov za sve. Nije da ih i danas nema, ali po stilu igre teže bi se uklopili u ovaj suvremeni brzi rukomet, jer jednostavno, pravila igre su drugačija. S druge strane za postizanje gola trebalo je više iskreirati akciju, s omogućavanjem igre kao npr. "brzi centar" praktički veliku prednost su stekli oni koji su u tom segmentu bili ispred. Na kraju demotivirajuće je "rudariti" za gol, a protivnik ti u 5 sekundi zabije lagan gol.