Červar sigurno ne priželjkuje poraz Hrvatske.

Krađa Mađara ili ne sve zavisi kako tko gleda na to. 

Po pravilima, da penal je čist kao suza. Ali kao netko tko sudjeluje na EHF-ovom programu za mlade sudce ono se nikad ne sudi kako penal. Pogotovo ne u zadnjim sekundama bez obrzira kome to ide na ruku ili ne. 

Da se svaki onakav penal sudi utakmice bi završavale sa po 15 penala po ekipi. 

Golmani nam nisu loši nego katastrofalni. To što nekoga impresionira što tu i tamo skinu neki zicer, i Kuzmanović jučer šut s 12 metara pri isteku napada, je skroz druga priča.

Nakon prvog kruga su nam golmani bili najgori ili drugi najgori od 24 reprezentacije.

Sada su od ovih 12 preostalih po broju obrana 11. i po postotku 10.

Pravo je čudo da smo uopće u borbi za prolazak u polufinale s ovakvom katastrofom na golu.

Ispričavam se što sam možda malo pregrub, ali me uvijek nenormalno živciralo koliko smo kao narod precjenjivali naše golmane i dizali ih u nebesa čim skupe 10 obrana.

Od golmana se očekuje da skine 6-7 zicera po utakmici, i da ima još toliko "normalnih" obrana. 

Kod nas se uvijek štitilo golmane i govorilo da obrana nije dovoljno dobra, pa da zato ne brane puno...s druge strane bi neke banana reprezentacije, koje gotovo da nemaju obranu, imale golmane s boljim postotkom obrana nego naši.

Mi smo 3-4 svjetska/europska zlata ispustili isključivo zbog ispodprosječnih golmana, a prošlo Svjetsko je bilo možda i prvo natjecanje gdje smo pobjeđivali zahvaljujući, a ne unatoč njima.

Ako želimo medalju moraju se dići na 30ak% obrana, inače nema ništa od toga.

I da dodam, ono malo što je Mandić igrao mi je izgledalo da je u boljoj formi nego Kuzma. Svaki sedmerac je pročitao, jedan i obranio, branio je solidno. Onda Dagur neobjašnjivo stavlja Kuzmu da brani, i ovaj skupi jedva tri obrane od koje dvije kvalificirane. Na svim sedmercima je miljama daleko od lopte.

Dobar dan.

Svaka objektivna diskusija o kvaliteti momčadi i prognoza rezultata utakmica je u takvom sustavu natjecanja potpuno nerealna, čak i nemoguća. Potrošnja tijela i uma je prevelika, regeneracija nedovoljna i to se vidi po ogromnim oscilacijama u predstavama momčadi. Jednu utakmicu odigraju maestralno da bi za 2 dana izgledali potpuno drukčija momčad. Ili obrnuto.

Momčadi su psihofizički već ozbiljno izraubane a "tek" je grupna faza. Neke imajo recimo korpulente igrače od +30 godina, koji igraju ozbiljne role na kontaktnim pozicijama (centarhalf u obrani, pivot, vanjski..) i sada bih se takvi igrači kao trebali u 20 sati potpuno oporaviti za utakmicu najvišeg nivoa?

Nema apsolutne šanse već nakon jedne utakmice. A nakon 6 utakmica u 14 dana još manje.

I tako padaju u vodu sve priče o kvaliteti, taktici, psihološki pripremi itd. jer se sve svodi samo na jedan paramtar: Brzina regeneracije-fizičke i mentalne.

Ko će danas bolje igrati i pobjediti? Onaj tko se bude najbrže psihofizički regenerirao. Možeš biti 10 golova bolji od nekoga, ali ako jedva stojiš na nogama đabe sve. Naravno, nešto se pita i trener sa rotacijom kojom drži igrače sviježe što dulje, ali znamo kako ide u praksi: Odlučujuće utakmice (ili barem veči dio njih) igra 9-10 najboljih igrača. Takvo je uvijek bilo i tako će ostati.

Meni se osobno ovaj stil rukometa danas ne svidja previše. Potpuno je nestala kolektivna igra u napadu i sve se svodi na individualnu igru 1na1.  Obrane se, čast iznimka, igraju samo zbog toga jer se "moraju", a ne kao neki važan segment u igri. Sve je to ok, "run and gun" rukomet, veliki broj napada etc. ali 75-80 pogodaka na odlučujućim utakmicama jest previše. To je nekako tako, kao da bi u četvrtfinalu nogometnog SP-ja tekme rijedovno završavale rezultatima 3:3 ili 4:2. Može se dogodit jedanput no nikako kao "pravilo":

Jasno mi je, da se mađioničari kao Ivano rađaju "jednom u 100 godina", ali da praktički potpuno nestane vic u igri, "šmek", taktičko nadmudrivanje, improvizacija dvojice suigrača, kvalitetna i tvrda obrana...to po mom skromnom mišljenju nije ok. 

Rukomet je misaona igra s loptom i trčanje je neizostavan dio rukometne igre. Ali nemože trčanje postati "jedini parametar" uspjeha u rukometu. Ako mi se gleda trčanje, onda odem na atletski miting, a ne u rukometnu dvoranu...😁

Kako god, nadam se što prije barem promjeni sistema takmičenja, ako baš za igru nema previše šansi. Da su razmaki izmedju utakmicama veći i da se ide direktno na ispadanje. Siguran sam da bi imali više kvalitetnih utakmicama, manje ozljeda i kvalitet bi se puno izraženije pokazao u takvim okolnostima.

Lijepi pozdrav i nadamo se dobrom rukometu u završetku ovog turnira.