Dobar dan.
Najprije čestitke reprezentaciji Gruzije koja je odigrala zaista odličnu utakmicu.
U svim parametrima rukometne igre su bili su vrlo dobri i zame osobno je to veliko iznenadjenje.
Strukturirane i maštovite šablone u napadu, solidna obrana, trčanje, kompaktnost, samopouzdanje-psihološka priprema...imali su puno elemenata koje krase dobre momčadi i na tome svaka čast. Naravno da će vjerojatno teško prezentirati u kontinuitetu takve utakmice, ali za početak više nego odlično.
Psihologija je 100% ključ (ne)uspjeha u sportu. Tek onda slijede sve ostalo. I po mom skromnom mišljenju ovo utakmicu treba analizirati najviše sa tog aspekta.
Ovakve utakmice su teške za odigrat, osim ako nisi apsolutno dominantna momčad, što Hrvatska danas nije. Početak utakmice jedan je najvažnijih vrijemenskih perioda tekme protiv na papiru puno slabijih momčadi i može u potpunosti definirati cijelu utakmicu. Jer kad outsider osjeti "da može", onda kod njega nastane mix opuštenosti, mentalne svježine i iznimno visokog samopouzdanja a to je mentalni sklop koji je temelj svih velikih rezultata.
U praksi: Gruzija nije imala apsolutnog nikakvog pritiska i mogla je odigrat opušteno i rasterećeno. Prije početka utakmice kod outsiderja često postoji i neko strahopoštovanje/ogroman respekt prema velikom suparniku. Veliki favorit sa druge strane ima prednost samopouzdanja i sigurnosti u svoju kvalitetu. Jer u osnovi teoretski game plan protiv takvih momčadi nije kompliciran: Avtoritativan i što jači početak, te što brže odvajanje na "sigurno razliko", da protivnik ni ne pomisli na mogućnost iznenadjenja. I onda rutinski odradjeno do kraja, po mogućnosti sa štednjom psihofizičke energije i implementiranjem koje taktičke novitete.
Ali svaka utakmica ima svoj potek i tako slabija momčad krene igrat protiv velikog favorita, a prvenstveno zbog zaista lošeg uvoda Hrvatske u utakmicu, brzo osjeti da može apsolutno "igrati s njima".
I tu počinju problemi. Psihologija utakmice se zrcalno preokrene. Gruzija dobiva ogromno dozu samopouzdanja, Hrvatsku pak počinje polako hvatati nervoza. Što dulji period egala ili rezultatskog zaostatka, to više nervoze i problema kod favorita. Na to dodajemo i vjerojatno malo poljuljanog samopouzdanja zbog prethodnih poraza s Njemačkom te specifiku prve utakmice na velikim turnirima koja je uvijek iznimno teška.
I tako utakmica krene potpuno neočekivanom smijeru i takve se utakmice teško okrenu. To je u suštini po meni i ljepota sporta, da može David pobjediti Goljata.
Na kraju se pišu 2 boda i to je najvažnije. Ali treba iz ovakvih utakmica povuči pouke i nešto naučiti iz njih. Uloga favorita iznimno je teška i treba se naučiti igrati i u toj ulogi.
Sad je najvažnije digniti samopouzdanje, opustiti se i pobjediti Nizozemsku te tako osigurati drugi krug. Ako se to dogodi, s ramena će pasti veliki teret i drugi dio turnira će biti lakši.
Osobno se nadam početku igranju obrane 5-1 u kontinuitetu. Uzorak utakmica sa lošom 6-0 postaje dug i nekako mi se čini, da barem zasada, ova momčad nema roster za kvalitetno igranje te obrane.
Objektivno za sada to ne izgleda dobro. Ali tek je početak turnira i ima dovoljno vrijemena za napredak.
Po mom skromnom mišlje najvažnije će biti 2 stvari: Adaptacija igranja pod ulogom favorita i pritiskom imperativa pobjede zbog "lakšeg ždrijeba" te energetsko-mentalni pristup utakmici bez podrške pune Arene.
Lijepi pozdrav.
[uredio Claudio - 18. siječnja 2026. u 08:49]