ARIZIN je napisao/la:
Iskreno, meni je žao što RTL prenosi te utakmice...Komentatori su cijepljeni od pravila, dramatike i od užitka ti pokvare gledanje utakmice, a Šola imam dojam da na svakom koraku gleda kako će popljuvati neku od odluka Dagura te sa visoka prokomentirati kako je netko odigrao tu akciju.
Brkić pak valjda ima urođeni pesimizam, sjećam se pred dvije godine na Euru, mi protiv Španjolaca smo imali mislim čak +9, padne na +7 on odmah u ritmu neke opasnosti i kako Španjolci pušu za vratom. Gledao sam na mute jedan period, volim čut dvoranu i zvuk, al ako bude potrebe budem opet.
Džombu baš volim, uvijek je bio veseljak i vidim da od srca voli i navija za naše, kad su dobri i kad nisu. Korektan na rječniku( kulturan), no nije previše u rukmetu. Žao mi što nema Metličića, Vukovića, pa i Šprema te njegovog rap govora u mikrosekundama. Ta ekipa je morala komentirati nažalost antirukomet Horvata, a sad kad bi mogli reći genijalnosti koje Dagur radi, ukazati na sramotu suđenja EHF-a i pravila koja pogoduju Skandinavcima moramo imati umjetnu happy atmosferu RTL-a...
Vidi cijeli citat
Apsolutno te razumijem, ja sam prvih par utakmica na ovom EP gledao na RTL-u, zatim sam sve počeo gledati bez komentatora, samo stream, navijački se nenormalno dobro čuju, dakle zvuk s tribina i s parketa. Preporodio sam se. O Brkiću ne treba trošiti riječi, zajedno sa Šolom su ko Lolek i Bolek.
Odgledao sam danas nekoliko starijih utakmica koje je prijenosio odnosno komentirao Ćosić.
Drago nije komentirao utakmicu — on ju je živio s tobom na kauču. Imao je glas koji te ne umara ni nakon 70 minuta, ali kad dođe frka… taj isti glas se zategne, postane oštar, nervozan, pun naboja. Bez deranja. Samo promjena tona i ti znaš: ovo je važno.
Dikcija? Čista ko suza. Nikad ne zapne, nikad ne guta riječi, nikad ne kasni za akcijom. Dok drugi još skupljaju misao, on je već imenovao igrača, objasnio situaciju i dao ti kontekst.
Razumijevanje igre — tu je bio doktor. Znao je zašto je netko ostao sam, zašto obrana puca, zašto trener diže time-out baš sad, a ne prije dvije minute. I što je najbolje: znao je to reći jednom rečenicom, bez pametovanja.
Fraze su mu bile prirodne, nikad “naučene”. Nisi imao osjećaj da slušaš reciklirani TV-komentar, nego čovjeka koji stvarno gleda i reagira u tom trenutku. Kad se nešto lomi — on to osjeti i pusti tišinu ili kratku rečenicu koja pogodi ravno u želudac.
Statistika? Uvijek točna, uvijek u pravom trenu. Nikad nije prekidao akciju da bi se razmetao brojkama, nego ih je ubacivao kao da su dio priče: “Treći put večeras s istog mjesta — i treći put gol.”
Dovoljno. Sve znaš.
Humor? Diskretan, topao, nikad jeftin. Više onaj mali komentar u prolazu koji te nasmije, ali ti ne skrene pažnju s utakmice. Nema sprdnje, nema podbadanja — samo ljudskost.
I najvažnije: nije bio veći od utakmice. Nisi gledao “Dragu kako komentira”, nego rukomet, nogomet, atletiku — a Drago je bio savršeni vodič kroz to.
