Rukomet se mijenja i sama pravila idu u smjeru favoriziranja skandinavske škole rukometa. Kome pravo, kome krivo, ali tome se treba prilagoditi. Mi trenutno jako kaskamo u prilagodbi – od tranzicije, brzog centra, povratne trke, profila vanjskih igrača… Prije si mogao odigrati 15 minuta bolje obrane i izvući pozitivan rezultat, što je i bio nekakav modus operandi Červarove Hrvatske. Sada je to moguće eventualno i samo eventualno protiv reprezentacija iz drugog ranga europskog rukometa, a za reprezentacije poput Švedske potrebno je ipak malo više od toga i dosta više individualne napadačke klase. Obrana jeste uvijek temelj, no danas rukometna evolucija i sudački kriterij primjetno ide u smjeru privilegiranja napadača.
Dobri jesmo još uvijek, tu smo negdje od 6-10 mjesta po kvaliteti što samo po sebi uopće nije loše, možemo iznenaditi i bljesnuti tu i tamo, ali za takvo nešto je potrebno i da se poklope svi planeti u sunčevom sustavu. Nekom velikom defetizmu nema mjesta, prisutni smo još uvijek, ali ako hitno nešto ne promijenimo klizit ćemo sve više prema dolje i nepovratno ćemo se udaljavati od svjetskog vrha.
Niti jedan poraz nije smak svijeta, sve dok se iz njega ne izvuku pouke. I stvarno ne treba biti problem priznati da je konkretno naš jučerašnji protivnik jednostavno puno kvalitetniji.