Dugi niz godina problem reprezentacije je napad. Znam da su svi kod nas uvijek fokusirani na obranu, ali kad u rukometu u prosjeku pada 35 golova, onda je teško protivnika limitirati na 20-ak koliko bi mi htjeli po nekadašnjem receptu, a u napadu što uđe uđe...

Ta vremena su prošla, današnja dobra obrana je ona koja limitira protivnika gol ili par ispod tvog napada. Tako igraju Portugalci, brzo i okomito, a sada su obranu podigli toliko da budu bolji od Danske. 

Ne znam niti jedan sport kako se to kod nas često ponavlja da se utakmica dobiva isključivo obranom. Ta poštapalica je kod nas ušla u nekakav sportski žargon kojeg se držimo dok se svi sportovi igraju brzo na što više i zato toliko zaostajemo. Košarka zna imati par puta nekoliko crnih rupa po 4-5 minuta bez koša, jučer je bila 37 minuta utakmice, već treći put u utakmici je pokazalo da nismo zabili više od 5 minuta, prvo je bilo prvih 6 minuta bez gola, onda opet kasnije nismo zabili 5 minuta i onda opet 5 sve do 37 minute. Daj mi navedite kakva bi to obrana trebala biti ako ne zabiješ 16 minuta ili skoro 40% vremena utakmice do 37 minute ?

Kada rukomet nije bio takav trend mi smo trčali naprijed i igrali na kontre sa Čupićem, Štrlekom, Horvatom, ranije Kalebom, Džombom, Zrnićem...Sad igramo taj spori pozicijski napad i opet forsiramo. Jučer je bila jedna kontra kada je Kuzmanović našao Mandića naprijed. Perkovac je na prvenstvu najviše želio ubrzati, protiv Španjolske i Njemačke mu je to dobro izgledalo, problem je bila obrana i što je izgubio Martinovića. 

Nitko ne kaže da trebamo postati Skandinavci, ali bi ipak taj segment igre trebalo više svoditi na taktiku,  a manje na improvizaciju koja je prolazila jer smo godinama imali najbolje srednje kao Balić, Duvnjak, Karačić...koji su sami potegli ako ništa. Sad toga nema...

Island će biti konačni i pravi pokazatelj igre i našeg plana...