ja sam u Zagrebu proveo 20 godina svog života.
moji roditelji, brat i sestra, nećaci, kumovi i prijatelji su svi u Zagrebu.
ja sam otišao u Slavoniju zbog posla i obitelji.
odrastao uz Dinamo, Badel i Cibonu.
i dan danas kad sam u Zagrebu odem na RK Zagreb ili Cibonu.
i maloga odgajam uz Cibonu i RK Zagreb
dakle, u mom gornjem komentaru nema ništa antizagrebački jer tako se to prokomentira.
svaki komentar protiv Zagreba je napad i svatko se osjeća potrebu braniti.
bio sam sva tra dana na utakmicama u Splitu i zadnji dan drugog dijela  u Zagrebu. na svih 9 utakmica.
dakle do Splita 700 km a do Zagreba 250 km i natrag.
nakon treće utakmice u Splitu, sjeo u auto. došao kući u 5 ujutro i na posao.
radim i rintam kao i svi ostali. kao i većina hrvata.
a upravo u tvom komentaru i je cijeli promašaj Zagreba kao grada i odnosa ljudi prema sportu.
po podacima objavljenim jutros u SN jučer je na tribinama bilo 8000 ljudi od 13 000 koliko je kapacitet.
rečeno je da je dvorana rasprodana.
što se desilo sa 5000 ljudi?
ne, 500 nego 5000.
dakle, ljudi koji su imali ulaznice, kupili ih ili dobili, odabrali su ne otići na finale prvenstva jer eto nema naših.
nije im se dalo ili im puca kita, bilo je bitno  biti viđen a kako ih nitko ne gleda i ne slika jer eto nema naših onda bolje biti doma.
niti jedan sportski klub u Zagrebu zadnjih xy vremena nije u stanju kontinuirano puniti dvoranu/stadion.
nemoguće da baš svi imaju promašenu politiku.
a Zagreb je grad od 700 000 ljudi, sa okolicom milijun.
ljudi u Zagrebu su u zadnjih 20-ak godina jednostavno izgubili osjećaj za sport.
zbog dotepenaca, zbog nekakvog otpora prema elitama, zbog zasićenja ili jednostavno zbog bolimekurac stava.
ali tome je tako.
u ostatku Hrvatske tome nije tako.
da je bilo gdje drugdje bilo finale i da su ljudi imali ulaznice dvorana nebi bila sablasno prazna.

finale Davis kupa u Zagrebu, peti meč. dvorana više prazna nego puna.
dali su 1600 kuna za ulaznicu kako ti to kažeš.
dvoboj sa Španjolskom u Osijeku, nema Čilića, Čorića ni Dodiga a za španjolce nema Nadala i Ferrera. ulaznice skupe a dvorana sva tri dana puna.
samo primjer.
košarkaško prvenstvo u Zagrebu, nakon utakmica sa Grčkom i Slovenijom. ista priča. čak i kad je igrala naša reprezentacija.
dakle, na dva najjača dvoranska kolektivna sporta u Europi Zagreb nije u stanju kontinuirano puniti dvoranu. čak niti kada igra domaća reprezentacija (košarkaško EP).
Zagreb kao grad je izgubio osjećaj za  sport.