Švedima se posrećilo samo tkao, pokloipli im se svi rezultati iako im triba odati priznanje za fantastične predstave protiv nas i danaca di su ih jedni i drugi valjda podcijenili. 

Prvih 20 minuta 2.poluvremena Španjolske u finalu je savršenstvo. Živi pokretni bedem s nadrealnim Arpadom, obrana hibridna, nek ivisoki pressing, ubadanje i sijecanje, šveđani su im u seriji poklanjali kontr jer jednsotavno nisu imali ni zrno ideje za uopće postavke napada, a još im je Šterbi branio svoje. A poezija u napadu također zaslužuje pohvale struci, igraju koliko već godian bez pravog vanjskog šutera maltene, a mi vrtimo neke floskule i mantre od rukometa iz amatersko-rudarskog doba bla-bla. Kakva jednostavna te korisna križanja, a ne bezglavo zabadanje, uz fantastične blokove Julena i egzekuciju, bez srljanja, a krial pospremaju svoje, protok lopte ko u najboljim danima Popovih Spursa. 

Respect i baš mi je drago, vidim da općenito španjoslki sport ima puno hejtera, ja ih u pravilu obožavam. 

Kad oni krenu mljeti, to je nenadjebivo, inače vrijedi za sve sportove.