Najprije cestitke, bilo je lijepo za gledat i cak bez imalo stresa i napetosti.
Treba ic korak po korak iako je ovom utakmicom napravljena velika stvar i korak cak i prema polufinalu.
Bitna stvar, nova je ovo ekipa, faktor iznenadenja smo iskoristili maksimalno i moramo bit spremni kad krene adaptacija ekipa na nasu igru. Utakmica je bila blizu savrsenstva i bit ce i onih drugih utakmica kad cemo patit i tada moramo znat odgovorit. To je ono sto radi razliku u turnirskom sistemu. Doci ce Francuzi\danci\svedi i oni nece upast u istu zamku ko spanjolci a pogotovo kad vide veci uzorak nasih utakmica.
Ono sto ostaje i da se zakljucit vec sad da smo spremni igrat dinamicnu, modernu obranu sa priagodbama i transformacijama ovisno o protivniku (rijesili dusebajeva 6:6, pa nakon toga odgovorili na njihov pokusaj 7:6)
Perkovac je zasad ispunio obecanje kada je rekao da ce koristit samo two-way players i evo ovdje je dokazao da je to moguce. To nam je doneslo tranziciju sto je bilo jos jedno iznenadenje za spanjolce.
Napad! Nema vise pozicijskih, beskonacnih napada sa stalnom igrom 2:2. Lopta nam je brza, igra se jednostavnije i napadi traju krace. Opet ne kazem da nece trebat u jednom trenu razbit ritam, produzit napad i smanjit potrosnju i krenut koristit neke druge opcije ali i tu imamo Karacica, Cindrica, Sipica. Da se razumijemo, nisam protiv pozicijske igre i forsiranja 2:2 (to je rukomet isto itekako efikasan) ali mi takvim stilom gubimo jednog Srnu, Verona, Martinovic ne koristi puni potencijal itd.
Evo, moze se i to veseli, krenuli smo u korak sa modernim rukometom, nadam se da se nece odustajat od vizije ali isto tako da se nece ici glavom kroz zid.
[uredio PetarKružić - 13. siječnja 2024. u 14:44]