Tek sada vidio koliko ste se uhvatili jednog posta u kojem nisam htio napisati ništa loše. Naravno da ne mislim da su Srbi divljaci, a Hrvati ogledni primjer kulturnog naroda kada govorim o većem napretku na ''razvojnom i civilizacijskoj razini''. Jednostavno sam mislio na opću sliku stanja u obje države koja mi daje za pravo reći da je atmosfera u Hrvatskoj mnogo ''normalnija'', počevši od zaključivanja preko razbijanja imovine i sjekiranja, događanja u vašem glavnom gradu pa sve do debilnih izjava ministra unutarnjih poslova. Takvo nešto se nikako ne može desiti ovdje, a ako bi se i kojim slučajem desilo uslijedilo bi nezapamćeno razapinjanje krivaca. To je nešto što mene stvarno iznenađuje, jer bez obzira koliko će se neki od vas sada ustati na noge, razloga za takvu atmosferu (ne bih je mogao opravdati, ali je mogu razumijeti) ima puno više u Hrvatskoj nego u Srbiji. Ipak su se ovdje događala sranja, ne kod vas. Zašto je tome tako - ne znam! Slažem se da ne treba generalizirati, da nisu svi ljudi isti, da je stoka stoka bez obzira na nacionalnost, da nema mjestu stereotipima... Ovdje govorim samo o onome što je Srbija kao država pokazala zadnjih nekoliko dana, a to nikako nije za primjer i smirivanje tenzija.
Što se tiče današnjeg dana, bit će gadno. Srbija će vrlo teško igrati protiv Danaca koji igraju sve bolje i bolje, Wilbeck nije ''glava'' kao Goluža i neće upasti u srpske zamke. Prednost Dancima, ali ako Stanić ponovno bude na visokoj razine - sve je moguće. Bez obzira na sve, želim Srbima zlato.
Za naše ne znam što bih rekao, sve mi se čini da ih zaboli za večerašnjom utakmici i da bi najradije već bili kući. Strah me da već po običaju ne dođemo na utakmicu za broncu. Za ovakve utakmice treba znati motivirati i psihološki podići momčad, a već vidimo kako se Goluža dokazao kao psiholog i motivator.
[uredio Lionel Mandrake - 29. siječnja 2012. u 13:17]