imaš dokaze za svoje tvrdnje ili samo bubaš bezveze?

Meni se kao povremenom pratitelju rukometa i hrv.reprezentacije nakon ovog EP-a mijesaju osjecaji. S jedne strane osvojit broncu je uvijek super stvar, tim vise sto znamo kako su dosad nasi prolazili u utakmicama za 3. mjesto, tako da je to veliki plus. Al s druge strane, ne mogu se otet dojmu da smo morali-trebali osvojit zlato. Francuzi su dosli totalno nespremni, a cisto sumnjam da ce im se to dogoditi i u Londonu, a za Dance me nitko ne moze uvjerit da su bolji od nas. I sad dolazimo do te famozne utakmice sa Srbima. Po meni su takve utakmice pravo ogledalo trenerske (ne)kvalitete. Je, neko ce rec igraci su ti koji igraju, ne moze Goluza tu nista, desio se black-out i slicno, al upravo zato i postoji TRENER da sprijeci takve stvari, odn. da ih svede na najmanju mogucu mjeru, a Goluza to nije uspio. Same njegove najave prije utakmice i izjavama tipa "ostavit cemo krv i srce na terenu" ili onoj nakon turnira "da bi pobjedu nad Srbima posvetio svim poginulim u Domovinskom ratu" dosta toga govore. Naravno da on kao građanin Slavko Goluza moze tako mislit (budimo objektivni i gro obicnih ljudi misli tako i pobjedu nad Srbima bi mijenjao za poraz u finalu) ali kao TRENER takve stvari NE smije izgovorit. On je tu da pripremi ekipu a ne da protivnika i protivnicku publiku lozi takvim izjavama. U finalu se najbolje vidjelo koliko hladna trenerska (danska) glava, naravno i kvaliteta Danske znace. A vezano za Srbe i sajkace na dodjeli medalja, koliko god to mene kao nekog ko je rat osjetio na vlastitoj kozi asociralo na rat, četnike i slicno, sama kapa (naravno bez kokardi) je nista vise nego nesto sto svaki drugi srpski seljak nosi, tako da tu ne treba pretjerivat u osudama. Nista od strane "navijaca" me nije iznenadilo jer nije nista sto se nije moglo ocekivat, al scena kad zagrljeni srpski igraci skandiraju "zasto sutite pi...ustaske" definitivno im nije trebala, tim vise sto gro njih dijeli svlacionice s nasim igracima.

Rečenica-dvije o jučerašnjem finalu.

Zaslužena pobjeda Danske koja, bez obzira na srpsku borbenost, niti u jednom trenutku utakmice nije dolazila u pitanje.

Srbija je ponovno odigrala odličnu utakmicu, taktički perfektnu. Za mene je najveće otkriće ovogodišnjeg prvenstva, više od iti jednog igrača - Veselin Vuković, nekad veliki igrač, o čijim sam trenerskim kvalitetama imao podjednako mišljenje kao i o Slavkinim. Na kraju, ne da me je fascinirao nego ne mogu vjerovati kako je lik pripremao momčad za svaku sljedeću utakmicu i pripremao igru za svakog sljedećeg protivnika. Za Dance je pripremio isti recept kao i za nas, ali su Danci ipak imali dva aduta više u rukavu.

1. N. Landin.
Sve ono što Mirko nije odradio u našoj utakmici odradio je Landin u jučerašnjoj. I ponešto više od toga. (Pre)Dugi srpski napadi u zadnjim sekundama su se konstantno razbijali od koncentrirane danske obrane sa fenomenalnim Toft Hansenom, a sve ono što je prolazilo to je Landin kupio poput zrelih krušaka. Plus pokoji sedmerac, zicer sa krila ili sa pozicije pivota. Niklas Landin je velika danska snaga i u budućnosti najbolji svjetski golman. Nekarakterističan skandinavski čuvar mreže (neletač), briljantna vratarska tehnika, izvrsna postavljanja u zatvaranju šuteva sa krila, fenomenalan tajming protiv pivota... ogroman potencijal koji bi ga vrlo lako mogao pretvoriti u jednog od najvećih svih vremena. Kako je krenuo, ja sam siguran da će to i postati.

2. M. Hansen
Ako nemaš rješenja u napadu, samo daj loptu u ruke Mikkelu. Moto kakav smo mi patentirali sa Ivanom. Velika je glupost birati MVP-a prije najvažnijih utakmica (finale i za broncu), a koliko god je Momir Ilić odigrao vrhunsko prvenstvo, Mikkel Hansen ga je ponovno u završnici obilježio. Čovjek je nezaustavljiv i kad ga ne ide - u što su se mogli uvjeriti i Španjolci u polufinalu kada je čitavu utakmicu bio rezerviran, a na kraju ju je praktički sam odlučio. Jučer je briljirao od početka do kraja i ponovno pokazao ono što mislim o njemu već zadnju godinu-dvije - da je trenutno najbolji igrač svijeta. Kad bi Srbi samo i namirisali nekakvu šansu, Hansen je objašnjavao da je nemaju. Nagrada za glupost desetljeća ide Barcinom menađmentu.

Prvak Europe je i njena najbolja momčad.

Rezime bez ovih dnevnopolitičkih naprdivanja. Što se tiče same kvalitete natjecanja, generalno je bilo slabije od nekih prošlih natjecanja.

Gubitnici: Francuzi (nezainteresirani, izgledali su kao da nisu uopće prošli pripreme, Karabatić prije svih kao da nije došao), Island (na trenutke djeluje premoćno, ali obrana nije postojala, u prijelomnim trenucima ni O od obrane), Norveška (potpuno amaterski pristup rukometu, run and gun bez glave i repa, kvalitetom mogu više, na trenutke su izgledali kao juniori). Njemačka, jednom nogom u polufinalu izgubi meč protiv Poljske koja je imala 1% šansi s obzirom na skandinavsku kuhinju nakon toga, Šveđani užasni, nedostatak hrabrosti i ideje, previše alibi igre, izgledali su kao zadnji Balkanci  ...
 
Dobitnici: Normalno Danska, uspjeli dosad neostvarivo, nakon nule u grupi, načeta ozljedama na kraju se provukla preko rezignirane Švedske postala prvak na račun Poljaka, uz dužno poštovanje, ova Danska ne bi igrala finale na bilo kojem od prošlih natjecanja.

Srbija: iskoristili sve mogućnosti i prednosti domaćeg terena, tolerancija njihovom stilu igre, čvrsta obrana, sjajni golman, 37godišnji kreator Čutura, zaslužili priznanje i respekt. Također tanku poziciju pivota pokrivali stalnim rotacijama i širinom za tu razinu ipak skromijim igračima.

Hrvati nastavili kontinuitet, 10. medalja s velikih natjecanja, s poluspremnim Balićem, veliki dobitak osporavani Kopljar. Nedostajao drugi golman za nešto veliko, previše smo ovisili o Mirku, nedostajalo izdanje Vorija ili već poznata priča sa Sulićem za najveće dosege. Po meni najveći minus je trener, krivi potezi, rotacije prilikom vodstva su prečesto vraćale protivnike u igru.

Makedonci, Kiro Veliki se upisao u povijest, poput Ryana Giggsa jedan od najvećih koji nikad neće pod svojom zastavom ništa osvojiti, njihovi navijači najglasniji i najvjerniji, zasluženo izborili kvalifikacije za OI.

Slovenija, mlada ekipa, možda najbrža na prvenstvu, po rukometnim knjigama, daleko od one grubijanske pajovičeve Slovenije, velika šteta da se nisu i oni ukrcali na splav za olimpijski brod.

@ Zemljak
Sve točno, osim ovog dijela sa Dancima. Ja računam da su oni prije prvenstva ostali bez dva jako bitna igrača (Knudsen i Noddesbo) i da je bilo vrlo teško prilagoditi igru, naročito obrambenu, bez njih dvojice. Otud i loši rezultati i igre u prvom dijelu natjecanja. No, što je prvenstvo odmicalo, Danci su bili sve bolji. Naročito su bili dobri protiv Švaba i Nijemaca, polufinale su kontrolirali, jednako kao i finale. Istina, imali su dosta sreće da su se uopće našli u borbi za medalje, ali kad su tu došli - pokazali su veliku snagu. Ne samo da su potvrdili kvalitetu koju imaju, već su na nju nadodali i malog Laugea. Taj će biti opaka zvijer.

Slovenija je najugodnije iznenađenje prvenstva. Skube, mlađi Žvižej, Dolenec