Au, broj jedan, pa tu bi se mogla dizertacija napisati...
Brzi rukomet će uvijek biti superioran, i treba ga igrati - u ligi. Gdje igraš jednu, najviše dvije utakmice tjedno. A kad igraš osam u 14 dana, onda ili moraš imati roster od 32 igrača, ili pomalo doziraš i čuvaš ovih 14 šta imaš. Mi smo, s Červarom, probavali kao i jedno i drugo, i onda naravno pola glavnih igrača su poluinvalidi dok ne dođe do četvrtfinala ili polufinala.
Drugi bitan element su obrane, koje su postale glavni oslonac svih ekipa s vrha - i mi, i Danci, i Nijemci, na ovom prvenstvu Srbi, a da pogotovo ne pričam o Francuzima kroz zadnjih 5-6 godina. IHF je pokušao izmjenama pravila puno ubrzati igru, i uspjelo im je, no obrana je uvijek dobivala prvenstva. I kad igraš takvu rudarsku obranu, onda naravno i protivnički napad puno dulje traje jer je više faulova, dulje treba vrtiti loptu dok se obrana izigra, itd. itd., pa na kraju riljaš minutu i pol dvije, i znaš da ako odigraš brzi centar ili polukontru da ćeš za 15 sekundi opet riljati dve minute obranu... pa nije to za ljude.
Djecu istreniraj da pri 3-2-1 obrani budu usklađeniji od sjevernokorejskih tinejdžera na sletu, te da vuku polukontre i brzi centar, pa ako prođe prođe. Ako ne, zavrti pa nek ovi drugi malo dušu ispuste igrajući obranu. A kad dođu u repku i na turnire gdje igraju svaki drugi dan, onda nek se selektori misle šta i kako.
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.