Dobra vecer svima.
Svedska-Slovenija je u istinu bila prosjecna i tvrda utakmica gdje je pobijedila sretnija i spretnija momcad. Naravno da bez cijele desne strane jedna momcad nemoze ni blizu odigrati ono sto moze ali nazalost je zato i puka sreca isto tako vazan cimbenik u sportu. Ali jednostavno toliko tehnickih gresaka i promasenih suteva iz nerazonskih akcija kao sto su imali danas Svedi na tom nivou nemoze proci i tu lezi temelj danasnjeg poraza. Ferlin je tako imao priliku uci u seriju i tu je bio kraj ambicijama Svedjana po pobjedi. Kako god, zaista je tesko nesto realno napisati o momcadi koja je tako hendikepirana ozljedama i to prakticki na dvoje pozicija. Dogadja se i tu nemogu nista nego da pokusajo izgurati koliko pak to dopusca sirina kadra.
Slovenci nisu odigrali nista posebno, tek uzeli so ponudjeno na krilima sjajnog Ferlina te izvrsne obrane gdje dominiraju Henigman te Blagotinsek. S ovakvom obranom mogu dogurati daleko ako budu koristili i ostatak kadra te tako imali svjezinu u kljucnim utakmicama. Ali imaju jos neke ofenzivne rezerve jer na krila gdje imaju jednog Janca nisu odigrali prakticki jedne akcije a i Zarabec je prakticki odsjedio utakmicu tako da imajo jos rezerve i borba za polufinale ce u toj novi grupi biti iznimno interesantna, pogotovo zbog ispadanja Francuske te poraza Danske.
Portugal je dokazao da je postao rukometna velesila u nastajanju. Fali im jos poneko iskustvo na tim velikim takmicenjima ali kad tad ce s ovakvim napredkom postati kandidati za medalje. Dubok poklon jer su krenuli prakticki iz nule i napravili potpuno reorganizacijo rukometa: Stvorili akademije, razvijali i igrace i trenere, napravili jak europski klub u Portu, imali strpljenje i kontinuitetu rada i sada biraju plodove tog rada. Sigurno mogu biti neki primjer ostalima kako se moze i u jednoj drzavi gdje rukomet nije imao neke velike vaznosti sa metodicnim radom i jasnom vizijom napraviti velike rezultate.
Poljska u potpunom padu. Nevjerojatno kakav pad im se dogodio nakon Ria. Logicno je da kada se poslovi jedna velika generacija nastaje neka praznina koju tesko mogu momcadi zakrpati u godinu ili dvije ali njihov pad traje i traje i nista ne kaze da su okrenuli krivulju prema gore. Liga im je jaka, novca imaju, tradiciju imaju, ljudi tamo vole rukomet ali jednostavno su prestali proizvoditi igrace za top nivo i pitanje je dali ce se uvrstiti na slijedeca velika natjecanja ako idu dalje tom putem kao do sada. Izgubiti od jedne Svicarske za 7 golova je ipak lose.
Austrija neke vrste "mini Portugal". Daleko je to jos od njih i na klupske i na reprezentativnem podrucju ali polaku postaju ozbiljna momcad. Imaju nekoliko iskusnih internacionalaca, imaju dobrog vratara, Bilyka, vrhunska krila i odlicne uvjete rada. Polako rastu i sada su vec u srednjoj klasi EU reprezentacija. Liga im je svake godine jaca, dobro je organizovana te dobro placena i tako rukomet raste i u toj zemlji sto je odlicna vijest.
Francuska....Debakl. Nista drugo. U jednoj zemlji gdje je rukomet veliki sport i gdje imaju uvjete za nas potpuno nezamisljive. U drugoj ligi ima barem 2 ili 3 kluba koji imaju godisnji budget slican Celju ili Zagrebu! U trecoj ligi imaju igrace koji dobro zaraduju igranjem rukometa i jos uvijek su profesionalci unatoc niskom levelu natjecanja. A da o elitnoj Lidl Starligue i ne pricamo. Liga, gdje posljednja momcad ima reprezentativce i iskusne internacionalce i gdje je u sezoni 2018/2019 prosjecna placa bila nevjerojatnih 7019 eura mjesecno! Da ne pricamo o brojnim kampovima, akademijama i mozda najvecem bazenu za odabir igraca.
Jednostavno imaju sve. Ovaka momcad da ispadne u drugom kolu natjecanja je zaista jedan veliki krah nekog projekta i jedne generacije koja je dekadu i vise dominirala. Naravno, nista u zivotu nije vijecno i logicno je da je prije ili kasnije trebalo ocekivati i neki pad ali ovako izrazit zaista tesko. Ali sa druge strane jos jedan dokaz da u sportu/rukometu vise ne postoje "trening lagane utakmice" i da nijedna pobjeda nije unaprijed napisana nego treba svaku posteno zaraditi zalaganjem na terenu. Ova Francuska nije bila momcad, nije imala timskog duha i to se osjetilo na rezultatu. Kako god, velika senzacija.
Sto se tice rukometa na terenu mogli smo vidjeti kako svi izborniki postavljaju temelj igre na obrani gdje se mogu vidjeti neki automatizmi posebno kod momcadi koje su vise godina u slicnom sastavu. Variacij obrana je ogromno: Od Spanjolskih dubokih 3-3 do plitke cone koju jos uvijek igra Slovenija. Napad temelji individualnim rijesenjima i akcije su uglaunom suhoparne: Pivot izmedju 1 i 2, pivot oko cone, krizanje i duga lopta suprotnom beku etc. Ali normalno je to, vrijemena za pripreme nema veliko i zna se gdje se osvajaju medalje: U obrani. Zato i glavni dio priprema se svodi na konstrukciju sto cvrsceg i uigranog defenzivnog bloka.
Polako ce doci do izraza i sirina kadra, fizicka sprema te psiholoska stabilnost momcadi. Utakmice su sve vaznije i sve teze i fizicka te emocionalna potrosnja ce biti ogromna tako da i nije toliko vise vazan sam kvalitet igraca koliko njihovo psihofizicko stanje i koliko su strucni stabovi a i igraci sami u stanju regenerirati se.
Vidjeli smo i neke nove smjernice u sudjenju, recimo ostro kaznjavanje bilokakvog guranja igraca koji se odmah sankcionira sa 2min iskljucenjem a isto tako su na drugoj strani situacije gdjej je branic skoro sav na napadacu ali ako ima ovaj slobodnu ruku za pucanje onda se faul i ne svira.
Lp.
[uredio Claudio - 12. siječnja 2020. u 22:28]