Pozdrav svima

Zamene osobno najlijepsi rukomet igraju Spanjolci. Jer dominira rukomet, a ne fizika.Oni uglaunome nemaju ono, sto definira taj "moderni rukomet": Nemaju klasicnih sutera kao sve TOP 8 reprezentacije, strasnu "fiziku", sjajne motoricke sposobnosti ali imaju iznimno jake kognitivne sposobnosti i kontinuitet rjesavanja igralnih situacija sa najboljom mogucom odlukom (tzv. rukometno inteligenciju). 

Istina, nekima izgleda "dosadno" je ne trce konstantno gore dole po terenu kao Skandinavci i nekako "guse" loptu, ali igraju pametno, jer znaju iskoristiti svoje prednosti. Obrana im je vrlo pokretljiva, jaka i snazna. Igraju puno u dubino i nekada njihova 6-0 vise lici na 3-3 jer ispadaju duboko na opasne vanjske pucace. Osim toga igraju "romanticnu" obranu iz 2 dekade nazad (danas se trazi igrac univerzalac u obe smjeri), jer nemaju 1 defenzivnog specialista ,vec dvojicu (Morros te Guardiola) koju mjenjaju obrana-napad.

Njih dvojica su mozda najdominantniji "stoperski" par u rukometu, a ono sto je interesantno je njihova rola u defenzivnog segmentu momcadi. Trener Jordi Ribera prakticki im daje kljuceve obrane te pusta odredjenu slobodu u defenzivi.Njih dvojica su uvijek cimeri kad krene veliko natjecanje i onda skupa gledaju utakmice protivnika, analiziraju, traze najbolji potez te onda sve to prezentiraju Riberi koji to ukomponira u sustav taktike za slijedecu utakmicu.

Kreativnost, citanje igre, napraviti potez prije protivnika, djelovati proaktivno tako u napadu kako u obrani temelji su njihove pozicijske igre napada. Igra se svodi uglaunome na situaciju 2:2 sa pivotom koji je najdominantnija karika u njihovoj igri. Pravi prostor, veze dvojicu branica, otvara obranu, pravi situacije 3:3 ili 2:2 na polovici igralista, sa kretanjem u prostor onemogucava lako preuzimanje etc.

Loptu ne trose uzalud, i ako jedna akcija ne prodje, igraju ju jos jedanput, pa jos jedanput. Sve se svodi na to, da se dodje u idealnu izgradjenu situaciju za sut (recimo visak na krilo ili proigrati pivota) ili da se napravi akcija gdje igrac sa nekim izrazitim napadackim karaktersitikama dodje u igru 1:1 sa totalno suprotnim igracem protivnika (recimo naprave da Alex ide u punom zaletu igrati 1:1 sa sporim halfom na otvorenom prostoru ili da Aguinagalde dobiva loptu na halfu koji fizicki nije dominantan jer igra u suprotnoj strani izmjene obrana-napad).

Tranzicija u napad im je vrlo efikasna jer imaju mala, iznimno brza krila koja idu u I.val cim netko puca sa druge strane (kad se DV suprotnika digne u sut,desno krilo Spanjolske vec krene u kontru), jedna od centarhalfa obrane (recimo Guardiola) trci vertikalno u prostor na pivota, a vanjski igraci ala Dujshebaev, Entrerrios su tehnicki toliko jaki u dodavanjima da mogu lagano pronaci prostog suigraca sa diagonalom od 25m izmedju 3 protivnika koji trce nazad.

I onda 2 glavna razloga zbog kojeg volim Spanjolski rukomet:

Trener. Nema veze ili si jedan najvecih svih vrijemena (Talant) ili nisi nikad odigrao utakmicu ni u petoj ligi (Ribera). Ako znas, znas i dobijes priliku. Manolo Cadenas, Juan Carlos Pastor, Jordi Ribera nisu nikad bili ozbiljni igraci a vodili su Spanjolsko kao treneri i osvajali lovorike te igrali finala. Ocijenjuje se trenersko znanje a ne (samo) velika igracka kariera. Spanjolski sistem trenera je cudo. Takticko znanje je bezprijekorno i u manjim klubovima kamoli na top sceni. 

Golmani: Nema puno dileme. Zna se tko donosi stabilnost u momcad, tko dize psiholoski momcad, tko spasava utakmice kad napadu bas ne ide, tko je razlog da mozes rijesiti utakmicu kontrama vec u 20.minuti, tko nosi prevagu u egal utakmicama koje nose medalje. Vratar. Sta reci o momcadi koja trenutacno ima na raspolaganju: Perez de Vargasa, Corralesa i Sterbika osim svaka cast te blagor vama?