Ante je napisao/la:
Koliko god to glupo zvučalo, meni se čini kako naše šanse za plasman u četvrtfinale nisu puno manje od, recimo, norveških. Oni će natjecanje možda završiti s jednim porazom, i to od Francuza, dok smo mi po svemu prikazanom dosad već trebali biti eliminirani. No, sustav natjecanja i skupine su takve, ovog puta idu nama na ruku, i zato smo još uvijek živi.
Pod pretpostavkom da će Katar dobiti Argentinu, jer od toga sve počinje, bit će zanimljivo vidjeti kako će se Danci postaviti u dvoboju s nama. Oni ne samo da su prošli, nego su sigurno i prvi u skupini i nemaju mogućnost biranja protivnika u četvrfinalu, što znači da je njima ta utakmica u potpunosti rezultatski nebitna. Logično je za očekivati kako će pogledom već biti u četvrtfinalu i da neće previše trošiti najbolje igrače, što je svakako naša šansa. Isto tako, iskusni treneri znaju reći kako je teško osvojiti neko natjecanje bez poraza i kako nije ponekad loše ispucati taj poraz u nevažnoj utakmici, a Dancima je ovo zadnja prilika za poraz. Sve ovo nekako daje nadu da, koliko god neuvjerljivi dosad bili, možemo pobijediti Dance.
Jedino što nam u ovom slučaju možda ne ide na ruku je činjenica da smo mi ipak zvučna reprezentacija koja je već razvila određeni rivalitet s Dancima, i što nas Danci sigurno respektiraju, kakvi god mi bili. Zbog toga bi oni ipak mogli potegnuti i eliminirati nas odmah sad. Koliko sam shvatio raspored, kad bi mi nekako prošli, s Dancima bi se mogli naći ponovno u polufinalu, a to bi onda bila neka potpuno drugačija utakmica i okolnosti. Ne znam, teško je ovako nabadati i ulaziti u tuđe glave, ali mislim kako Danskoj ne bi bilo mrsko kad bi mi ispali, kao što to ne bi bilo ni Francuzima u slučaju Norveške.
Imamo, dakle, okolnosti koje bi nam išle na ruku kad bi utakmica s Danskom sutra zaista za nas imala rezultatsku važnost, kao što imamo i neke otežavajuće. Ipak, mislim da će ključan u tom dvoboju biti naš pristup, a poznavajući našu reprezentaciju i psihu pogotovo, on bi trebao biti dobar. Reprezentacija je već prežaljena, dobrim dijelom i popljuvana, i u takvoj situaciji pritisak jednostavno padne s leđa i može se igrati slobodno. Ako je netko već bio u ovakvim teškim situacijama i ako se netko znao vaditi iz njih, onda je to upravo rukometna reprezentacija. Na prošlom SP razbio nas je Brazil, pa smo se vratili i skoro izborili polufinale, a čudo u Poljskoj je već opjevano i spomenuto toliko puta.
Na kraju, treba još jednom naglasiti. Plasman u četvrtfinale nije izvjestan, ali, isto tako, šanse koje imamo nisu čisto teoretske. Naravno, prvi preduvjet za to, uz već spomenutu pobjedu Katra protiv Argentine, je podizanje razine naše igre. Ako toga ne bude, Danci će nas pomesti u kojem god sastavu budu igrali.
Mislim da na ovom prvenstvu pritisak nije igrao veliku ulogu u losim rezultatima nego druga dva razloga.
1. Dosta igraca je dosla na prvenstvo oporavljajuci se od ozljeda ili bolesti (Duvnjak, Karacic, Cindric, Sarac, Strlek, Sego) a dosta njih je (zbog toga) van forme.
2. Lose selektiranje i vodjenje od strane struke. Ovdje pocinju problemi pa i oni vec navedeni. Meni je jasno da je Cervar htio napraviti jos jedan dobar rezultat sa provjerenim snagama ali ti igraci jednostavno u ovom trenutku tjelesno i mentalno ocito nisu u stanju iznijeta sav taj teret. I tu se osvecuje godine ignoriranja jedne mlade generacije koja je jedna od boljih zadnjih godina. Da su Jaganjac, Sarac, Martinovic i dr. dobili tu podrsku kao jedan Mandic prije 2,3 godine oni bi danas bili u stanju pomoci jednom Duvnjaku i rasteretit ga (kao sto je Duvnjak zamjenjivao Balica). Simu Ivica se kao sto znamo godinama ignorira. Vodenje je jednako velik problem kao selekcija. Unesen je strah u momcad posebno u mlade igrace koji nemaju pravo na pogresku i s time nemaju plodnu zemlju da rastu. Tko god pogrijesi mora na klupu i dobije jezikovu juhu. To je jako losa radna atmosfera za svakoga. Kontru ne smijemo vise ni vuci jer se rizik mora svesti na minimum ali je 'najveca opsanost igra na sigurno' 😉. Meni je najsmijesnije kad kazu da nasi igracu imaju svu slobodu u napadu. Oni nemaju nikakvu slobodu nego psihiloski uteg koji im je nametnuo trener.
Moglo bi se tu jos puno toga napisati ali jedno je sigurno. S Cervarovim odlaskom se nista nece popraviti ako njegov nasljednik nema slobodne ruke u izboru i vodjenju igraca. Mi i da prodemo u cetvrtfinale nije nas gust gledati, sve je to u nekom grcu i na silu.
