Iz jučerašnje utakmice da se iščitati jasno par stvari o kojima ste iznijeli svoj elaborat lijepo u prethodnim postovima, a to su:1.studioznost Francuza u pripremi utakmice na taktičkom te individualno-psihološkom polju, 2.vrhunska obrana i poznavanje kretanja naših igrača u napadu što i proizlazi iz onog prvog 3.odlična rotiranja u napadu(francuskom) te korištenje manjkavosti modela obrane 3-2-1 što se tiče krilnih pozicija, ali ipak mislim da je 4. najvažnije,a to je psihološko stanje naših momaka i način na koji su ušli u utakmicu, teških nogu i drhtavih ruku što je kao uzrok imalo manjak vjere u sebe i povratno psihološki momenat prosuđivanja u smislu "Da li nam je ovo trebalo i zašto?", odnosno vjera u sebe koja,a to se vidjelo jučer, nije imala baš jake temelje. A ko zna možda su pakleni ipak tek samo pošteni. Po meni je na ovom SP pet ekipa koje odskaču od drugih i koje mogu dobiti svakoga i tu su ravnopravni: Njemačka(malo i zbog uloge domaćina), Hrvatska, Danska, Španjolska i Francuska, a to što mi nismo imali "sreće" pa smo u četvrtfinalnoj grupi dobili sve tri jake momčadi ne daje nam za pravo ni da osuđujemo niti da kudimo naše zbog rezultata, ali Bogme moglo se i bolje. Ja ipak vjerujem, odnosno želim vjerovati da je to ipak samo igra u kojoj se dogode i loši dani, a s Božinom konstatacijom da bi u 10 tekmi mi Francuze dobili 7,8 se uopće ne slažem. Ništa, idemo dalje!